O JEZIKU RODE

JEZIK RODA MOGA
piše: Emil Cipar

Dogodilo se to početkom osamdesetih u Lisabonu. Nakon izlaska iz aviona uputio sam se dugim hodnicima i halama osvjetljenim bezbrojnim šarenim reklamama i ispunjenih nepoznatim zvucima. Zvučalo mi sve nepoznato …brujalo u glavi …čudno, tuđe. I bezbroj ljudi oko mene djelovalo je isto tako tuđe i nepoznato. Govorili su jezicima koje ne razumijem.
Osjetio sam gotovo bolan osjećaj izgubljenosti i usamljenosti. Svi ti ljudi oko mene pripadali su nekome, razgovarali su s nekim …jedino sam ja bio strano, sićušno usamljeno biće.
Okružen tim stranim, nepoznatim, tuđim… sjetih se stihova Petra Preradovića …Tuđa zemlja ima svoje ne poznaje jade tvoje.
Negdje izvan ove ogromne zgrade trebao bi čekati netko tko bi trebao držati pločicu sa mojim prezimenom …znak raspoznavanja.
Ali zgrada aerodroma je golema …nigdje joj kraja. I pitanje je …čeka li taj netko uopće? Ne poznajem ga, ili ne poznajem ju …šta ako poruka nije prenesena.
I kao da lutam …kao da sam već izgubljen, okružen novim i nepoznatim …nekako neprijateljskim …gubim samopouzdanje. Sve više vjerujem da me ne čeka nitko da mi predstoji lutanje, očaj, izgubljenost…
-Kaže …još nije ništa stiglo …čujem jasno i razgovjetno. Riječi izgovorene hrvatskim jezikom …riječi koje sam razumjeo.
Tražim pogledom lice koje mi je odjednom donijelo radost i toplinu. Nemoguće je to u gomili i vrevi otkriti, ali svejedno …osjećaj da nisi sam.
I dalje sam dao dio gomile, mase, hrpe… ali ona nije više bezlična. Osjećam sigurnost i samopouzdanje. Znam da u toj ogromnoj zgradurini nisam više sam i sa novim samouvjerenjem krećem pouzdanije prema izlazu. Gotovo sam siguran da me tamo čeka netko i drži u rukama pločicu s mojim prezimenom.
Upoznah osjećaj pripadnosti. Pripadnosti čemu? Osobu koja je izgovorila …kažu, još nije ništa stiglo nisam uspio ni vidjeti. Ali čuo sam nešto blisko, poznato, drago…
Jezik je to dragi moji! Hrvatski jezik kojim je netko progovorio u tom šarenilu zvukova toga dana početkom osamdesetih na aerodromu u Lisabonu.
Kada sam prije puno vremena tijelom napustio Hrvatsku, službeno nije bilo hrvatskog jezika. Bio je hrvatsko-srpski i pokušaj da se napravi jugoslavenski. Položaj hrvatskog jezika bio je stvarno nezavidan. Utjecaj srbizama bio je više nego vidljiv.
Ali ipak …postojao je, živio i razvijao se hrvatski jezik. Bilo je dovoljno onih koji nisu prihvatili jezičnu diktaturu i koji su pisali i stvarali hrvatskim jezikom i na taj način razmnožavali spoznaju o njemu.
Po povratku u Hrvatsku ustanovio sam da se jezik sada sustavnije uništava, nego u doba Hedervaryja ili u najgore doba kumunizma. Sada ga uništavamo sami želeći se time dodvoriti strancima. Nisu to više Srbi, nego nevidljivi stranci, kojima smo prodali javna glasila. Sami smo ih prodali za pregršt dolara, a oni nam sada šalju svoje prljave poruke iz kojih je vidljiva samo pohlepa.
A naši podanici …loše sluge goreg gospodara …političari, novinari, akademici… kao da se takmiče u uništavanju vlastitog jezika.
Jezik je upropašten do neprepoznavanja. Odmaramo li, ili se odmaramo …ispričavamo ili izvinjavamo, darujemo nekoga ili nekomu, educiramo ili obrazujemo …postalo svejedno. Sve ćete to pročitati i čuti u javnim glasilima, koja su u rukama tuđeg novca i tuđih interesa.
Mislite li da bi vlasniku stranih tiskovina u Hrvatskoj, srce ispunile riječi na hrvatskom …Kaže …još nije ništa stiglo. Drugom jeziku on pripada i za hrvatski jezik ga nije briga.
Zbog toga su njegova glasila puna informacija, dezinformacija, destinacija, edukacija, medija, demantija, tendera, clustera…
A ako se ipak, zbog razmjevanja mora upotrijebiti koja hrvatska riječ, njeno korištenje je podvrgnuto jako pojednostavljenim pravilima, koja imaju najviše tri padeža, koja ne poznaju povratne glagole…
Ljepota hrvatskog jezika opasno je ugrožena.
Naš polititičari …bez trunke grižnje savjesti, upravo se takmiče kome će poći više za rukom  unakaziti jezik.
A novinari …sasvim nekritično, neodgovorno i nesavjesno prenose gluposti poput odraditi, ispoštivati, vremensko razdoblje…
Bez trunke samohvale, ali ponosni na činjenicu da smo svjesni odgovornosti za jezik, uvrstili smo ljepotu hrvatskog jezika u vrijednosti, koje ćemo slijediti i promicati na ovom mjestu. Bilo je teško u početku s obzirom da nismo iz struke i da ne poznajemo jezik dovoljno.
Ali …nakana je bila dovoljna. Na istom putu sreli smo brojne vrijedne i korisne suputnike. Želim istaći društvo okupljeno oko časopisa Jezik, koji nam svesrdno i velikodušno pomaže. Kad spominjem časopis Jezik, onda moram spomenuti i prof. Sandu Ham, njegovu urednicu, koja se prihvatila Sizifovog posla i nastavila slavnu tradiciju hrvatskih jezikoslovaca. Ta tradicija je bila uvjek povezana s borbom, niskim udarcima protivnika, puno uloženog posla i znanja, puno odricanja, a najviše se iskazivala kroz ljubav i osjećaj pripadnosti hrvatskom jeziku.
Sanda Ham je osoba od struke. Može se reći to je njen posao. Ali posao se može odraditi …kako nas uče političari, a može se i voljeti, kako nas to uči Sanda Ham.
Ne mora se biti od struke i voljeti hrvatski jezik. Naš dragi čitatelj i prijatelj Viktor Arbanas, spada u grupu čitatelja, koji samo žele pročitati štivo napisano lijepim hrvatskim jezikom. On nas prijateljski opomene na sve nepotrebne tuđice, koje nam prolete. Ne moram napisati koliko smo mu zahvalni.
A hrvatski jezik je sam po sebi poezija. Nije nacionalizam, ako kažemo da osjećamo pripadnost njemu. Cijenimo ljepotu svih jezika, ali mi …igrom slučaja pripadamo hrvatskom jeziku.
-Kažu …nije ništa stiglo …samo po sebi nije ništa posebno, ne kazuje puno, čak zvuči isprazno. Možda je netko izgubio torbu, ili neka novčana pošiljka nije stigla na vrijeme. Ali meni su te obične riječi ugrijale toga dana ozeblo srce i jasno mi stavile na znanje kako se zove moja jezična domovina.
Želiš li i voliš li i ti svoju jezičnu domovinu? Osjećaj pripadnosti jednom lijepom jeziku, koji pripada jednom malom narodu? Pridruži se onda!
Ili želiš li pripadati bezličnoj masi, konfekcijskom trgovačkom jeziku koji pripada svima i na kojemu možeš prikriti svoje porijeklo, rod i narod!
Odluka je na tebi! Samo ne zaboravi …niti na jednom drugom jeziku ne možeš napisati slijedeće stihove:
O jeziku, rode, da ti pojem,
O jeziku milom tvom i mojem!
O preslatkom glasu onom
U komu te mile majke
Usnivahu slatke bajke,
Koga šaptom i romonom
Duši ti se svijest probudi
Te ti spozna i uvidje
Da ti bolje nije nigdje
Do na tvoje majke grudi!