Anđelka Korćulanić
More ljubim,
ljubim ga strasno bojom crvenog koralja
i kristalima soli na punim usnicama.
Blagom što čuva i za me iz daljine valja
k’o ljubavnicu daruje me more:
crnim biserjem u očima,
od morskih zvijezda naušnicama
i krunom od pjene u lepršavoj kosi.
Dok topla i snena na kamenu ležim,
na modrom pladnju ono mi ručak nosi.
Mnoštvo puževa i šarenih školjki
stavlja mi u već prepune ruke
i čudesnim lijekom protiv svih boljki
manjim od zrnca pijeska učini sve muke,
mreškanjem miluje gole mi grudi
pa u dubinu, u dvorce tišine me zove,
sunčanim draguljima posute staze nudi
i uvijek ispočetka doživljaje nove.
Ja ga grlim i puštam mu da me dira
i kao na ljuljački plavoj lagano me ziba,
pa kad zaronim kroz sjajnu kišu gira,
u tom sam jatu i ja
jedna od sretnih riba.
——————————————————
iz zbirke STIH U BOJI MORA