Anđelka Korčulanić
Pobijediš li strah od ljubavi,
rukama razdijeli tamno more
i dopusti mi zakoračiti u tirkiz,
u mrežu od sunčanih šara
noseći na otvorenu dlanu
raspolovljeno srce pjesme.
Nemam prikladnijeg dara.
Neće boljeti ni tebe ni pjesmu.
Mene možda jednom hoće,
ali… that isn´t question now
dok misli, vezane s tobom
nitima vilinske kose,
negdje u meni noće
i svilene bube kad
pod procvalim božurima želja
u stihovima se legu.
Mliječnom stazom od vrata
između dvojnih zvijezda,
naniže
mekim usnama kreneš li
osunčanu brijegu
bliže,
note ode radosti posloži
na koži trbuha u oblik mandale
i nek´ te ne brinu dani kalendara
ni kapi u vrijeme sjetve
među uske gredice vrta pale
u vlažnu zemlju pod rašlje bedara.
——————————————-
iz zbirke PROŽETA TOBOM