Nagrađene i pohvaljene pjesme na 18. recitalu ljubavne poezije “Željka Boc” , Marija Bistrica 2021.
1. nagrada
Jelena Stanojčić: “REKAO SI OPROSTI”
Iščekivala sam da dođeš
I da mi skrušeno kažeš oprosti
Da me utopiš u zagrljaju
Da rastališ krhotine u meko tkivo zabodene
I da ti u očima bude cvijeće
Da mi poljubiš lice
A da ti usne na milovanje sliče
Da „oprosti“ bude raskošno, da me opije
Da me omota sa svih strana
Da me preplavi poput radosti
I da zaboravim zbog čega je izgovoreno
I što ti opraštam.
A ti si rekao „oprosti“
Škrto i polovično, brzo
Kao da kupuješ riječ koja je skupa.
Rekao si „oprosti“
Izgovorio je u dahu
Suhoparno si je ogolio,
I onda se desilo da smo se riječ i ja
Posramile, rastužile, oborile glave
A ona je trebala biti dar, uz zagrljaj,
A nije.
Čekale smo i drhtale,
Zbog bojazni da te ne izgubimo
A već smo gubile
Na najgori mogući način
Jer rekao si oprosti, a kao da nisi
I još gore
Uprljao si tako ljekovitu riječ, obezvrijedio!
Zato ti ne mogu oprostiti,
Ne mogu, nije mi to dovoljno!
…
2. nagrada na 18. recitalu ljubavne poezije „Željka Boc“, Marija Bistrica 2021.
Goran Gatalica: “ZBOG TVOJE DOBROTE”
U mojim dlanovima uvijek ima mjesta
za tvoje lice.
Ja mogu dvije prolaznosti zagrliti
i raštavljenim dodirima
vratiti njihovo značenje,
jer ti si ljepota razdvojena
od neljudskog žrvnja
i svemir je zbog tebe bolji
i prostraniji.
Toliko ponosa za starost
zbog tebe imam
u ovoj kaplji sunca.
Valja se pretvoriti u ljubavni
šapat
i milovati svijet dok još traje.
U svanuću ugrijano more
talasa valove života
i svaki je val srcu mojem pitom
zbog tvoje dobrote.
…
3. nagrada na 18. recitalu ljubavne poezije „Željka Boc“, Marija Bistrica 2021.
Anđelka Korčulanić: “SVE MOJE”
Baršunast glas i vedar smijeh
u sjeni dobro prikrivena bola.
Jedra žena u pedesetima
pružila je ruku preko stola,
dlanom prekrila njegov dlan.
Sve moje, rekla je tiho.
Te dvije riječi, dvije kapi vina
na mekim usnama ljepotice
još toplijim učinile su topao dan.
I ti moje, čula sam
i pogledala oči okrenute njoj.
Taj sjaj i rumeno mu lice
nisu bili samo od sunca.
Slušala sam podnevni poj,
nježni gugut dvije grlice.
Oluje su prestali brojiti,
daleko iza njih su vjetrovi hudi.
Pod ženinom haljinom
tirkiznoplavom
uzbibale se bujne joj grudi.
Da je bilo sreće,
toliko je djece mogla podojiti
prije nego se mlijeko zgrušalo u bol.
Sve moje. I ti moje.
Nedaleko šumjelo je more,
u očima pekla me sol.
…
1. pohvala na 18. recitalu ljubavne poezije „Željka Boc“, Marija Bistrica 2021.
Marica Žanetić Malenica: “NISAM KOPRIVA”
To ti je…
Kao da te grom udario…
Kao da te struja stresla…
Kao da si se ukopala i ne mrdaš…
Kao da te onaj vražićak od Amora
Strelicom pogodio ravno u srce…
Kao da ti je dar govora oduzet…
Sretnici koji su je doživjeli
Tako opisuju ljubav na prvi pogled
Ja nisam
Moje ljubavi su bile na drugi, na treći…
Nikad na prvi pogled
Možda još nije sve izgubljeno
Možda i mene stigne udariti grom
Žena sam
Nisam kopriva