prilog: Sonja Breljak
Šaljući nam prije koji dan svoje stihove naslova “Pismo prijatelju”, naš prijatelj i suradnik, pjesnik Ivan Dobra Žirjanin, posla nam i poruku, par redova u kojima pojašnjava razloge nejavljanja neko vrijeme:
– Bio bih se i prije javio ali sam bio u Sremu i u Bugarskoj, u gradu Melniku, blizu Makedonske i Grčke granice.
Tamo, za natjecanje poezije, u tom gradu preporučio nas je, mene i moju suprugu, jedan književnik te smo zastupljeni svaki sa po 20 pjesama i soneta. Naše pjesništvo su preveli na bugarski i štampali su zajedničku knjigu.
Ja sam napisao i jedan sonet koji je preveden također na bugarski i za to sam dobio specijalnu nagradu koju ću prvom zgodom uokviriti i objesiti na zid.
Sve ove pjesme ili pisme su nastale u Americi i pisane su vozeći se, na volanu svoga kombija, ulicama velegrada.
One su majstorski posložene u zbirku pjesama Žirajska svitla i škurine, rukom moga pok. rođaka Roka. Nalaze se u izabranoj poeziji zbirke Žirajski baul u kojoj je zastupljeno 5 mojih zbirki.
A, evo kako je sve počelo! Moja žena, također pjesnikinja, prošle godine sudjelovala je na haiku natječaju koji se održavao u gradu Melnik, u Bugarskoj, kojih dvadesetak km od Grčke i nešto više od Makedonije. Poslala je deset haikua koji su se preveli na bugarski i jedan od njih dobio je prvu nagradu. Pošto nije mogla da pođe po povelju, nju su poslali po jednom pjesniku iz Srema koji je bio tamo, Nedjeljku Terziću. Kasnije kad smo dolazili u Srem potražili smo dotičnog književnika i preuzeli povelju. On mi je sugerirao da se i ja uključim u te natječaje i ja sam ove godine poslao
jedan sonet napisan Melniku a moja supruga je poslala jednu pjesmu o vinu jer je to vinski kraj.
Pošli smo na put autom i njega smo ostavili u Sremu dok nas je jedan njen rođak prebacio u Beograd.
U Beogradu smo uzeli avion za Sofiju, a poslije toga taksijem do Melnika. Okolica je bogata vinovom lozom tako da smo uživali u pravoj kapljici u slobodne trenutke od stiha. Tamo nas je bilo preko 20, iz cijele regije.
Onda, natrag istim putem u Dalmaciju i evo nas tu na otoku sunca, mora i tišine, Žirju.
A ovo je sonet koji sam poslao na natječaj u Melnik.
MELNIK
Stina nas spoila ka’ najtvrđi čelik,
mada daleko, obećao si meni
cilu lipotu, o grade slavnih, Melnik,
sanjan o tebi jer mi smo svi Slaveni!
I tvoji preci u Medi planinama
vridnih su ruka poput Spartaka bili,
slavili pobjede sa crnim vinima
i odupirali se Bizantinskoj sili!
Svaka tvoja kuća svoju priču ima.
A u sitne ure ka’ ga tice bude,
ka’ ga ljubi sunce i dok traje zima,
raštrkana dica sa’ za tobun žude.
Oj najlipši grade na starom Balkanu,
za tebe ću dati i zadnju mi kanu!
Hrvatski glas Berlin čestita na sonetu, sudjelovanju i nagradi!
Veliko hvala za objavu od moje supruge Ljiljane i mene!