Vanja Škrobica
ako, škoju moj,
do tvoji’ škrap’
doplivaju moje beside
u niki tepli sumrak
nemoj i’ potirat nazad
na pustu i modru pučnu
prepusti in svoje
mirne vale
i sigurne porte
pozdravi i’ osmjehon
iskaži in
dobrodošlicu
u svojin kalan i štradan
ako se nasuču riči moje
na tvoje obale, škoju moj,
umorne posli noćne nevere
položi i’ na teple žale
ka na bile lancune
ponudin in meke blazinje
pa nek se odmaradu
cilu noć
a prid večer
zatancaj š njima
zakantaj
gromko
glasno
iz duše i srca
brez straja
ako se beside moje
najdu na tvojin obalan
ponudi in katrigu
pod staron odrinon
izvadi slanu srdelu
i tepli kruv
počasti i’ vinon
daj in suvu smokvu
i rogač
zaplači š njima
ako u besidan mojin
pripoznaš
samoću i tugu
podili njijovu bol
utješi i’
zagrli i’
zadrži i’
ne puštaj beside moje
nikad više
od sebe,
škoju, moj
2016.
škoj – otok
škrapa – obala
beside – riječi
niki – neki
kala – ulica
štrada – dvorište
lancuni – plahte
blazinja – jastuk