JEDINSTVO U RAZLIČITOSTI

tekst: Žarko Delač
Nakon pobjede hrvatske nogometne reprezentacije nad Danskom malo je kome moglo promaknuti kako su se igrači i izbornik zahvaljivali Bogu na pobjedi. Ništa čudno s obzirom na našu tradiciju i stoljećima važnu ulogu u kršćanstvu za što je vjerojatno najznačajnija izjava Pape Lea X o Hrvatskoj kao Antemurale Christianitatis (Predziđe kršćanstva).

No, višegodišnji život u komunističkoj tvorevini Jugoslaviji koja se bazirala na zatiranju vjerskih osjećaja ostavio je na naše društvo duboke tragove. Nažalost i 27 godina nakon raskida s totalitarnim režimom posljedice se osjećaju i još uvijek smo bojažljivi, sramežljivi, nedovoljno produhovljeni…

Posljedice su: nekonzistentnost vanjske politike, dodvoravanje i povlađivanje stranim interesima, neobazrivost na korupciju i pohlepnost ili ukratko rečeno, nedostatak kršćanskih vrijednosti u svakodnevnom životu glavni je uzrok svih naših nevolja.

Jer, kako drugačije objasniti da se ne možemo prehraniti vlastitim resursima, prirodna smo bogatstva rasprodali, a turizam nam se sve više svodi na partijanje i ugošćavanje narkomana, kriminalaca i razularenih svjetskih zgubidana kojima tradicija, moral, domoljublje i slični epiteti nisu ni u peti.

Nažalost, slične procese pojedinci i li bolje rečeno dobro organizirane skupine pokušavaju primijeniti, manje ili više uspješno, i kod nas. Unatoč zazivanju Boga u pomoć većine dosadašnjih hrvatskih predsjednika prilikom preuzimanja dužnosti, mogućnosti slušanja vjeronauka u školama, slobodi izražavanja i djelovanja crkve! Pri tome se pokazalo kako su sportaši jedna od najvećih prepreka takvim idejama, a vjera im je bila i ostala nit vodilja u sportskim uspjesima.

Uz već spomenute nogometaše valja podsjetiti i na istupe Blanke Vlašić. No što se pri tome dogodilo? Pojedini mediji ili bolje rečeno novinari koji su jedni od glavnih uzročnika pogrešnog vrednovanja društvenih vrijednosti osudili su njezin stav.

Bilo je u političkom, kulturnom i javnom životu još sličnih pojava koje su revnosni predstavnici sedme sile i  pojedinci koji se skrivaju iza pojedinih nevladinih organizacija i udruga osudili. Vjerojatno je i to razlog skrivanja i zatomljivanja javnog iskazivanja vjerskih osjećaja što se ne odnosi na sportaše koji imaju čvrsti karakter i snažan duh. Stoga su pokušaji s plaćenim navijačima i crtačima kukastog križa na nogometnim terenima samo dodatni dokaz da pojedincima takvo stanje smeta, a osobito najsnažnija utvrda poput nogometnog saveza. Naravno i crkva je kontinuirano izložena napadima vjerski otriježnjenih piskarala, ateističkih kvaziznanstvenika i političara koji se vole tepati kako su liberalni. No dok ima sportaša i mogućnosti da male državice poput Hrvatske pobijede u nogometu Golijata kao što je Argentina ili u košarci Italiju nema razloga za brigu onih koji vole svoju domovinu, njeguju nacionalne osjećaje i tradiciju. U tome nismo sami jer se diljem Europe događaju slični procesi u kojima se konačno može prepoznati europsko geslo Jedinstveni u različitosti, a ne kao što se forsira Jedinstvo bez razlika u stvaranju nadnacionalne države.