tekst: Žarko Delač
Sintagma “slučajna država” koju je ne tako davno izrekao aktualni predsjednik te iste “slučajne države”, među brojnim je našim sugrađanima unijela nemir i nezadovoljstvo.
Ne ulazeći u pojašnjenje zašto je to tako, mogu se samo složiti kako je ta izjava izazvala revolt ili u najmanju ruku čuđenje. No, kako se kasnije ispostavilo na predsjedničkim izborima, to nije bila dovoljno otežavajuća okolnost da autor ove izjave ne bude izabran za predsjednika države.
Nažalost, kako vrijeme odmiče, razmišljam, možda sam i ja kao i mnogi drugi istomišljenici, bio u zabludi. Pojašnjenja radi, navest ću dva primjera iz kojih se može iščitati kako nam doslovno nedostaju državni atributi i dostojanstvo.
Prvi događaj ispričao mi je prijatelj koji je u kolovozu išao autobusom do Zadra. Neugodno se iznenadio vidjevši da se u autobusu ne poštuje odluka Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske iz svibnja ove godine o socijalnoj distanci. Uz to, niti svi putnici nisi imali zaštitne maske pa je reagirao i upitao vozača zbog čega je autobus pun putnika jer kada je prije mjesec dana koristio autobus putnici su sjedili u svakom drugom redu.
Na primjedbu mog prijatelja upućenog vozaču da se ugrožava zdravlje putnika i ujedno krše propisi RH dobio je odgovor kako to njih ne interesira i da oni poštuju njemačke propise. Usput je lakonski promrsio kroz zube : „Ma kakva Hrvatska!”
Razočaran i povrijeđenog nacionalnog ponosa prijatelj je pozvao u pomoć, a koga drugog nego djelatnike MUP-a. Nažalost, nije se time ništa promijenilo i sačinjen je samo neobvezujući zapisnik i autobus pun putnika krenuo je na svoje odredište. Nije teško pogoditi kako je riječ o autobusnom prijevozniku pod nazivom FlixBus.
No, problemi s našim „bliskim“ prijateljima i saveznicima tu ne staju jer ovih sam dana saznao kako je zbog njemačkog plinskog opskrbljivača EON-a čak mijenjan pravilnik vezan uz opskrbu plina. Uzrok je lažno predstavljanje i obilazak domaćinstava od strane akvizitera ovog europskog plinskog giganta s ciljem dobivanja što većeg broja potrošača.
Dovodeći u zabludu neinformirane kupce i nudeći lažna obećanja ovakvi su postupci neetični i protuzakoniti i naravno u matičnoj se državi ne usude tako poslovati. Sigurno postoje još brojni slični primjeri koji zorno pokazuju kako omalovažavamo vlastite i dopuštamo drugima da upravljaju našim resursima, zanemarujemo nacionalne interese i posprdno se odnosimo prema svojoj domovini. Pri tome kao i u slučaju nestanka najtajnijeg državnog dokumenta Plana obrane, nema sankcija, reakcije odgovornih osoba ili političara koje smo s tim ciljem izabrali.
Je li stoga onda doista riječ o tome kako živimo u „slučajnoj” državi?
odlično!