I ŠTO SADA

piše: Žarko Delač
Karlovac/Nakon europarlamentarnih završili su u Hrvatskoj i izbori za lokalnu upravu i samoupravu, skupljanje potpisa za referendum U ime obitelji, pregovori Sindikata javnih službi i Vlade i polako počinju pripreme za nove izbore za Europski parlament koji se održavaju za manje od godine dana.

Čitavo ovo vrijeme nije bilo pomaka na gospodarskom planu, povećanja proizvodne, većeg broja dolaska i noćenja turista ili otvaranja novih radnih mjesta.

Možda to i nije slučajno jer pogledajmo samo što se događa u Turskoj koju unatoč zavidnom rastu BDP-a i gospodarskih aktivnosti potresaju neredi i ulične demonstracije. Naravno kako je ovo samo ironična usporedba kojom želim umanjiti probleme u kojima se nalazi naša država.

Mnogi ukazuju kako su problemi započeli s privatizacijom i tajkunizacijom no ja bih rekao da je osnovni problem bio u dozvoljavanju pljačke i rasprodaje društvene imovine na i u ime osobnih računa pojedinaca.

Naime svi smo se odlučili za prekid socijalističkog modela upravljanja, a time i društvenog vlasništva pa je logično kako je imovina morala postati nečije privatno vlasništvo. Vraćajući se u prošlost i na početak privatizacije bila je velika hrabrost i rizik ući u taj posao ali sada mi se čini kako bi svi željeli biti vlasnici ili dioničari.

Slična  je situacija bila i s odlaskom na ratište. S današnje distance mnogi su bili branitelji ili dragovoljci ali kada je trebalo nije bila takva situacija i čest je bio slučaj prisilne mobilizacije i potrage za vojnim obveznicima po hotelima ili ljetovalištima.

Zato smatram kako nije osnovni uzrok i glavni razlog naših problema privatizacija pa čak i pljačka društvene imovine.

Istaknuo bih primjer Nexe grupe koja je okosnica razvoja i zapošljavanja u Slavoniji i nije rasprodala niti jedan dio imovine. Sjećam se kako je početkom 90-tih godina svim zainteresiranima objavljen javni poziv da kupe po povlaštenim cijenama dionice tada Našičke cementare no mnogi to iz straha nisu učinili. A sada se ti isti žale što je netko drugi postao dioničar i vlasnik! No unatoč tome Nexe grupa je danas u problemima uslijed pogoršanih gospodarskih odnosa u svijetu što na nas osobito kao malu državu utječe u velikoj mjeri.

Ipak moramo priznati kako smo i sami tome pridonijeli jer ako apostrofiramo Podravku kao našu gospodarsku perjanicu zaboravljamo da je to samo finalna proizvodnja koja se temelji na uvoznim sirovinama, a istovremeno su naša polja neobrađena.

Tko je odgovoran za masovnu seobu naše proizvodnje u susjedne istočne države  koje su u sustavu CEFTE jer ulaskom u EU naši će proizvođači biti u podređenom položaju? Ili zbog čega inozemni, a tako i naši proizvođači ako žele izvoziti u Rusiju moraju otvarati pogone u Srbiji? Kako bi izvozio u Rusiju i FIAT je morao otvoriti tvornicu u Kragujevcu iz koje svakodnevno odlaze vlakovi s vozilima u Rusiju. Istovremeno Hrvatska nema skoro pa nikakave odnose s Rusijom, oslanja se samo na EU koja grca u problemima, a SAD kao da i ne postoji.

Zaboravljamo pri tome američku veliku ulogu u političkim i vojnim aktivnostima na ovim područjima proteklih godina ili se pravimo da to nije važno. Zbog toga treba biti objektivan i osim pogrešaka na početku privatizacije sagledati i ostale krive poteze koje su povukli hrvatski političari i koje se još nažalost možda i u većoj mjeri povlače.

Pozitivnim promjenama koje očekujemo neće pridonijeti sindikati, izborne kampanje bez programa, referendumi ili medijska prepucavanja. Preuzimanje snažnije odgovornosti gospodarstvenika, pojava političkih lidera i vođa, uključivanje znanstvenika i stručnjaka te veći oslonac na mlade i obrazovane pojedince jedini su jamac uspjeha. Govoreći o izlasku iz sadašnje krize veliki doprinos mora dati i bankarski sektor jer bez obzira na njihove jadikovke osobna štednja stalno raste i ta se sredstva plasiraju i ulažu izvan Hrvatske. No i to će se promijeniti istekom otplate kredita koje smo masovno podignuli, a kada presuši dotok svježeg novca banke će biti prisiljene promijeniti svoj odnos i poslovanje prema klijentima.

Vraćajući se na početak i višemjesečno okretanje pozornosti na političke izbore izgubili smo još nešto dragocjenog vremena za konkretne i korisne aktivnosti. Svjesni su toga mnogi u našoj državi i nije stoga čudo što se sa svih strana najavljuju neke nove opcije od osnivanja nacionalnih foruma, građanskih akcija i političara koji su počeli još od prof. Zdravka Tomca najavljivati neki treći put.

No, ipak, na pitanje što i kako sada dalje ne postoji konkretan i jednoznačan odgovor već je to put prepun sitnih koraka i pomaka koji traži puno odricanja i zalaganje cjelokupnog hrvatskog društva. Društva koje se neće dijeliti po toliko, realno gledajući, beznačajnih i ideoloških pitanja. Možda je na tom tragu i netom održana skupština INA d.d. –  jednog od najvažnijeg  poduzeća koje je u velikom vlasništvu države.

Naime izgleda kako je hrvatska struja koja je podupirala mađarske, a vjerojatno i osobne interese ostala u manjini i da su unatoč svim razlikama profunkcionirala savjest i prevladali hrvatski nacionalni i gospodarski interesi