ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Već sam nekako navikao na hrvatske odnose, pa se više ne čudim niskom stupnju civilne svijesti, niti podaničkom mentalitetu u Hrvata. Malo po malo privikneš se na puno stvari, koje su mi još do jučer podizale tlak. Privikneš se na nemarnost i netočnost, na isprazna obećanja, na neučinjeno a dogovoreno, na manjak društvene odgovornosti na svim razinama…
Dnevna komunikacija sa rodbinom, prijateljima i kolegama iz Njemačke jasno mi ukazuje na promjene koje se kod mene neželjeno događaju.
Već sam navikao da je protok informacija u Hrvatskoj vrlo čudan, ali ovdje tako uobičajen, da bi svaki …u civiliziranom društvu uobičajeni način, ovdje djelovao jako neobično, strano …eto kako rekoh …čudno.
Da ne budem općenit opisat ću to na jednom konkretnom slučaju.
Prošle godine imali smo u Slavonskom Brodu, gdje sada živim, ozbiljnih problema sa zagađenjima zraka. Pretpostavljalo se da ona dolaze iz rafinerije u susjednom Bosanskom Brodu.
I digla se u Slavonskom Brodu kuka i motika. Protesti građana, peticija, osnivanje Građanske inicijative. Pale teške riječi, uglavnom na račin Vlade i Ministarsrva zaštite okoliša, koje je u ovom slučaju odgovorno Ministarstvo.
Razne delegacije putuju u Zagreb, Grad, Županija, Građanska inicijativa…
Ministar Branko Bačić obećao postavljanje mjerne stanice za mjerenje štetnih sastojaka u zraku. Do konačnog postavljanja u drugoj polovici tekuće godine, ministar je obećao dogradnju postojeće stanice do kraja veljače ove godine.
Veljača prošla, od obećane dogradnje ništa. Nije se ništa moglo ni očekivati. Valja ponovo u Zagreb, ali sada već jedan ton oštrije. Članovi građanske inicijative troše milujune piksela šaljući si međusobno poruke, informiraju na fejsu… razmišljaju o prosvjedima.
Dosadile mi brojne poruke, pa se …onako iz znatiželje pokušavam informirati. Prvi dan ožujka, vrijeme isteklo… Mjerna stranica nije nadograđena, još jedan novi skandal u nizu postojećih.
Već si zamišljam naslov članka …Opet nas prevarili, Treba li rafineriji zavrnuti ventil, Pokusni kunići prljave politike…
Ali …prije treba temeljito istražiti. Već sam dovoljno zaražen hrvatskim virusom i počinjem naopako. Nazivam kolege, Grad, Županiju, službu 112…
Nitko pojma nema. Svi su poduzeli …sve što je bilo u njihovoj moći, ali znaš one u Zagrebu…
E da! Ostali još oni u Zagrebu. Njih jedino nisam kontaktirao, a trebao sam to prvo učiniti. Pa prije nego što počnem s pisanjem …ajde da i to obavimo. Unaprijed znam kako će razgovor završiti, pa i dalje razmišljam o naslovima od prije. Sad će to biti igra gluhog telefona …nitko ništa ne zna, a onaj koji bi možda mogao nešto znati trenutno nije dostupan.
Ali!!!
Već me prva sugovornica upućuje na Katu Gojević glasnogovornicu Ministarstva. Predstavim se i kažem da zovem u vezi indikatora za mjernu stanicu, koji je trebao biti ugrađen do kraja veljače.
-Smijem li vas ispraviti gospodine Cipar! …pita me glasnogovornica.
-Naravno da smijete! …odgovaram i očekujem neku ispravku da to …nije tako dogovoreno, da je …Ministarstvo osnovalo radnu grupu …i tako te uobičajene floskule…
-Indikator nije trebao biti ugrađen, nego je ugrađen u obećanom roku i već je u probnom radu.
Ostao sam bez riječi iz više razloga. Prvo me čudi da sam ostao bez riječi zbog toga što je netko učinio posao za kojega je plaćen. Drugo me čudi da sam ostao bez riječi, jer je sve to obavljeno u obećanom roku. Netko je održao obećanje, a mene to čudi.
Postajem slučaj za psihijatra. Čudim se nečemu što mi je 35 godina bilo normalno, uobičajeno, na čega bi možda samo kimnuo glavom.
Nekoliko minuta kasnije u mailboksu mi je poruka od Ministarstva sa iscrpnim podacima. A napisani su tako stručno da po principu Copy/paste mogu koristiti 90 posto napisanoga i već imam vrlo kvalitetan novinski članak.
Dok radim na izvješću, međumrežjem kruže poruke kolega, Građanske inicijative, zabrinutih građana i svi pitaju …zna li netko nešta o mjernoj stanici.
Podižem članak na sbplus, šaljem link na bezbroj adresa, zahvaljujem glasnogovornici… Stišalo se sa novim porukama, gasim računalo i idem sa psom u šetnju na obalu Save. Pouzdano znam da je zrak toga dana dobre kakvoće. Istina da bih to doznao, koristio sam hrvatski način, pa me to koštalo puno vremena. U buduće …znam kako ide jednostavnije.
E sad razmišljam, već dobrano opušten i raspoložen, da bi ipak trebalo smjeniti ministra Branka Bačića. Nije to baš dobro raditi po „pravilima službe“. Šta će biti ako sva ministarstva steknu te navike i počnu održavati obećanja savjesno i korektno. O čemu ćemo mi onda pričati po kafićima i na poslu. Na koga ćemo biti ljuti što u Hrvatskoj ništa ne funkcionira kako treba. Bojim se da se od toga šoka ne bi tako brzo oporavili. O čemu ćemo mi novinari pisati ne bude li skandala i bude li sve kako to u jednoj uređenoj državi treba biti.
A šta ako ta epidemija zahvati cijelu Hrvatsku? Bože sačuvaj! Pa onda će biti sve kao i u Njemačkoj. Postavlja se pitanje zašto sam se uopće vraćao.
Dosta sam pisao o neučinkovitosti državnog aparata. Vjerujete mi …puno draže bi mi bilo kada bih ovakvih slučajeva bilo više. Bilo bi mi drago kada oni ne bi bili tema mojih kolumni, nego obična, normalna svakodnevnica.
Subscribe
0 Comments