KRIVA OPREDJELJENJA

TRN U OKU
piše: Mirko Omrčen
Njeno opredjeljenje nije bilo napuštanje nepravednog poretka i uspostava i izgradnja državno-pravnog poretka na vrijednosno utemeljenim načelima u kojima bi se osigurala potpuna sloboda svakome pojedincu i njegovo sudjelovanje u cjelokupnom političkom životu.
Njeno opredjeljenje nije bio sustav u kojem je demokracija zasnovana na zajedničkom uvjerenju svih građana. Njeno opredjeljenje nije bilo preoblikovanje odnosa države i društva, nije bilo opredjeljenje za sustav u kojem su prava čovjeka utemeljena na neotuđivim, na nezastarivim i na prirodnim pravima svakog čovjeka nasuprot državnoj vlasti i nasuprot drugim pojedincima
Njeno opredjeljenje nije bio sustav slobode u kojem je moć države ograničena pravom, države u kojoj svi članovi društva imaju ista prava i u kojoj su svi jednaki pred zakonom. Njeno opredjeljenje nije bilo ni zakon, ni pravna država, ni vladavina prava, ni sloboda, ni pravednost u društvu, ni demokracija, a upravo demokracija je neophodna, jer najbolje u njoj jest to da je ona jedina koja može osigurati pravnu državu.
Samim time opredjeljenje Jadranke Kosor, kad je zasjela na vlast, nije bilo opredjeljenje za Hrvatsku kao zemlju socijalne pravde, za solidarnost i napredak, za jednakost svih članova društva u kojem svi ljudi imaju jednake šanse da ostvare svoje želje i ciljeve. Njeno opredjeljenje nije bilo socijalna država u kojoj će socijalna pravda biti najveća vrijednost i država u kojoj će se izgraditi sustav socijalne sigurnosti. Država u kojoj će socijalna prava biti dio stvarne demokracije i prvi preduvjet ukupnog ekonomskog i socijalnog razvitka, kojim bi se štitila i promicala socijalna prava građana
Njeno opredjeljenje nisu bile ni toliko potrebne reforme u skladu s kojima bi išao i proces demokratizacije, jer bi one značile ne samo ekonomske nego i političke promjene. Opredjeljenje je bilo odgađanje reformi i njihovo zaustavljanje, jer bi u suprotnom promjene dovele do ugrožavanja strukture vlasti, stoga i od onih reformi koje su bile pokrenute ni jedna još nije dovedena do kraja.
Njeno opredjeljenje nije bilo odvajanje države od društva i stvaranje pluralističkog društva, kao ni stranački pluralizam. Opredjeljenje je bilo održavanje postojećeg stanja i  političkog monopola jedne političke partije sa dva imena, a sve drugo neka ima dekorativnu ulogu, koja osigurava privid legitimnosti vladajuće HDZ-ove ili SDP-ove političke elite.
Njeno opredjeljenje bilo je da njena volja bude vrhovni zakon, da ima neograničenu vlast, da donosi sve važne odluke, da stvori monopol svoje partije nad sredstvima javnog priopćavanja, da vlada bez odgovornosti i bez kontrole. Opredjeljenje je bilo- diktatorski princip u vođenju politike kao i prije, te put stvaranja “reda“  “čvrstom rukom“, što u konačnici nije donijelo ništa osim potvrde pravila, da je sloboda, kojoj je arbitar i čvrsti stup “čvrsta ruka“ izručena toj čvrstoj ruci kao diktatoru.
Opredjeljenja i politika predsjednice vlade nisu išli u smjeru traženja probitka društva, pravde i pravičnosti. Išli su i još idu u smjeru borbe za političku moć, za pozicije da se zapovijeda većini, koja ima samo slušati, pa makar te pozicije bile uvjetovane podređenosti i služničkoj podčinjenosti bogatoj i moćnoj kapitalističkoj eliti.

Za takvu politiku i za ovakvu Hrvatsku nismo se borili. Hrvatska je dana da pruži svakome sredstva za život i instrumente za njegov napredak. Svaki čovjek ima pravo da nađe u njoj sve što treba. Ona je dana za sve a ne samo za privilegirane i bogate. Dosadašnja i sadašnja politika to nije omogućila. Većina stanovnika RH živi bez onoga što mu je nužno. Sprječava se svaka inicijativa i odgovornost, mogućnost svakog razvitka i sudjelovanja u društvenom i političkom životu. Sveopća sloboda za sve pretvorila se u slobodu onih koji posjeduju svekolika dobra i u ropstvo onih koji ih nemaju. Sloboda i narodni suverenitet postali su suverenitetom oligarhijsko-plutokratske manjine.
Oblik vladavine kakav je u RH narod nikada nije htio, niti je za njega dao svoj pristanak. To je više bilo opredjeljenje čimbenika hrvatskog društva, od kojih mnogi i danas žive od milosti vlastodržaca, a to znači žive od tuđeg straha, neznanja i neslobode, Ovakva formulacija vladavine narodu je nametnuta i ona predugo traje. U povijesti vladavina nikada se niti kod jednog naroda nije dogodilo da trajno ima istu formulaciju svoje vladavine, pa neće niti kod hrvatskog naroda. Stoga mora doći do prijelaza iz jedne formulacije u drugu. U RH nema političke volje da se ti prijelazi odvijaju na jednostavan, civiliziran i demokratski način. Današnje “događanje naroda“ , iz tog razloga, upućuje da bi taj prijelaz mogli pratiti lomovi. Prosvjede protiv Jadranke Kosor  treba gledati i u tom kontekstu . Oni nisu odraz zrelosti demokratskog društva i demokracije, nego su zahtjev za promjenu postojećeg i reakcija na diktaturu.  To je narodni pritisak bijesa na nasilje i izopačenost To je borba za svoja ukinuta prava u društvu, borba protiv zapovjedničke volje jedne osobe, protiv njezine volje da podvrgne sebi volju drugih, težnja,podvrgnutih samovolji, da se oslobode takve volje i da sami određuju vlastitu sudbinu i ostvare društvo u kojem će što veći broj ljudi biti slobodan.
Prosvjedi jasno ukazuju na golemo nezadovoljstvo onih, koji se nalaze u lancima neslobodni, prema onima koji su povlašteni na slobodu, koji zapovijedaju, koji su narodu sva prava oduzeli.
Prosvjedi pokazuju da narod nije krdo ovaca u toru. Pokazuju da mu prirodno ne odgovara autoritativno diktatorska vladavina. Pokazuju da narod posjeduje elemente zrelosti, da je u nasađenoj diktaturi nesretan, da želi ostvariti i imati pravo na slobodan život. Oko toga treba biti jedinstven. Pozivi predsjednika Ive Josipovića na zajedništvo samo je bezsadržajan govor, kojim se u prvom redu opravdava politika koja može doći u pitanje pred kriterijima odgovornosti i odbacivanja krivnje sa samog sebe. Jedinstvo u društvu, na koje predsjednik aludira, je moguće samo onda, ako se upotpunjuju i poklapaju stvarni probici njegovih članova.

Takvo jedinstvo i takvo opredjeljenje imali smo do sada i to nas je dovelo do propasti, Jednako kao što su  kriva opredjeljenja i krivi put, koji je izabrala,došavši na vlast, predsjednicu vlade doveli do njene propasti. ( Ps 1,6). Izabrala je put nepravde koji nikada nikoga nije odveo u život, suprotno tome on vodi u drugom pravcu, u smrt ( Izr 12, 28).