piše: Marija Juračić
U Lijepoj Našoj nogometna euforija raste.
Lijepo je to. Neizreciva je radost vidjeti ljude u veselim kockastim majicama kako ujedinjeni i razdragani navijaju za naše Vatrene.
I pravo je tako. Pobijediše u visokom stilu naši dečki ugledne reprezentacije, a što bi tek dao onaj američki čelnik da tako virtuozno pokaže Rusima tko je gazda na terenu.
I Lijepa Naša se posebno pripremila za današnju utakmicu. Dućani rade skraćeno, najspominjaniji i najkontroverzniji lanac trgovina navijačima daje 10% popusta na kupnju, tvornice srećom nemamo pa i one ne rade. Na trgovima i u kafićima su postavljeni veliki tv ekrani kako bi svi mogli pratiti igru naših dečki.
Čelnici naše zemlje nisu u zemlji, ali pomno prate što se zbiva na terenu, a njihov zamjenik kaže da nema frke jer današnja tehnologija svih drži u mreži.
I moj zet nije odolio općem ugođaju. Po kući hoda odjeven u naše vesele kockice. Danima je u nekom svom nogometnom svijetu. Pogled mu jutros padne na stolić gdje drži laptop pa pita kuda je nestao.
„Odnijela ga je tvoja supruga na popravak. Neće biti danas gotov, jer danas ne rade zbog utakmice.“
„Molim?“, izbeči oči moj zet, “meni laptop treba…“
Neću ponoviti njegove riječi, jer bi ovo moglo pročitati i neko dijete koje još nema 12 godina, a ne bih htjela ni zabrinuti onog našeg čelnika koji se uzda u elektroničku mrežu u slučaju da čelnici države naglo postanu prijeko potrebni.
„E, moj zete“, dolijevam mu soli na ranu. „Ovih dana lopta nije okrugla. Ona je kockasta.“
Marija Juračić