RANKU VILOVIĆU NJEMAČKI VELIKI KRIŽ ZA ZASLUGE

Možda će nam jednom biti ugodno sjećati se i toga

piše: Aleksandra Brnetić
“Upravo sam s velikim ponosom, zahvalnošću i veseljem primio orden za zasluge. Kako sam ja profesionalni diplomat, veleposlanik sam po zanimanju, a ne političar, to znači da takvu počast ne doživim baš tako često i da sam ju vjerojatno zaslužio.”

Bile su to uvodne riječi vidno uzbuđenog Ranka Vilovića kad mu je u utorak, 5. lipnja, u kasnim poslijepodnevnim satima, u trenutku kad se nad Zagrebom smračilo nebo i kiša je lila kao iz kabla, u rezidenciji njemačkog veleposlanika u Zagrebu svečano uručen njemački savezni orden za zasluge.

Uručio mu ga je stanar te lijepe i raskošne građanske vile u brdovitoj Nazorovoj iznad Britanca, u ulici koja je prepuna arhitektonskih bisera iz 20. stoljeća. Veleposlanik Thomas Eberhard Schultze svečani je skup otvorio na engleskom, izrijekom spomenuvši savjetnika predsjednice Republike Hrvatske za vanjsku i europsku politiku Daria Mihelina i savjetnika predsjednika vlade Maria Škuncu, a cijelom se skupu obratio riječima: Dobrodošli!

Najavio je da nas očekuje dodjela ordena njegovom dragom prijatelju Ranku Viloviću, ali da ne može izdržati, a da nam prije toga ne ispriča nešto sasvim drugo, nešto što nema nikakve veze s onim zbog čega smo se svi okupili, ali da to je jako važno i da to mu jako, jako leži na srcu: Onečišćenje mora plastikom!

Saznali smo da se upravo vratio s Murtera jer da je jučer bio Svjetski dan zaštite okoliša, koji se obilježava u više od 140 zemalja. Ove su ga godine Ujedinjeni narodi posvetili suzbijanju onečišćenja plastikom te poslali poziv svim ljudima ove naše Kugle zemaljske, dakle, svima nama, da razumno  koristimo plastične materijale i da pod hitno smanjimo njihovu proizvodnju i potrošnju.

Na Murteru je šest veleposlanika koji su na službi u Hrvatskoj, sudjelovalo u štosnoj, ali i jako korisnoj ekoakciji koju je britanski veleposlanik okrunio sljedećim tweet-om: To je ono kad se osjećaš kao James Bond, a sličiš na golemog pingvina. Jer, Daniel Maksymiuk iz Kanade, Slovak Juraj Priputen, Šveđanin Lars Schmidt, Švicarac Stefan Estermann, Andrew Stuart Dalgleish iz Ujedinjenog Kraljevstva i Nijemac Thomas E. Schultze čistili su Murtersko podmorje. Ronili su i izranjali odbačenu plastiku. Dan prije samog čišćenja koje se održalo pod parolom Beat Plastic Pollution Kristijan Kike Curavić, višegodišnji hrvatski i svjetski rekorder u ronjenju na dah, na brzac je, pokraj otoka Krapnja, veleposlanike naučio ronjenju.

Schultze je bio užasnut količinom smeća na koju su naišli. Dodao je kako je žalosno, pogotovo u turističkim mjestima, da se tako što događa i da nitko zapravo ne reagira, iako su opasnosti i posljedice ogromne. Na kraju svoje priče, ispričane s puno emocija, rekao je, a to je bilo popraćeno smijehom prisutnih, da oni, naravno, nisu očistili Murtersko podmorje, jer da to nije u njihovoj moći ma koliko god to oni željeli, nego da su oni tom akcijom htjeli poslati poruku da svi mi moramo više razmišljati o zagađenosti ove planete na kojoj obitavamo.

I nadodao je: Ovo je bila loša vijest, a sad imam jednu dobru – s područja politike, okrenuvši se Ranku Viloviću:

Jedan od razloga zašto ti danas dodjeljujemo ovaj Veliki križ za zasluge jest to što si ti bio prvi veleposlanik koji je organizirao i vodio Njemačko-hrvatski forum, prvi te vrste. Time si još više zbližio naše dvije zemlje. Za vrijeme svog mandata pojačao si i osnažio dijalog naših zemalja, njegovao si kontakte koje si gradio pa smo tako mi u Njemačkoj mogli shvatiti što muči vas u Hrvatskoj, ali naravno i obrnuto. Ti si drugoj strani uspješno objašnjavao koji su naši problemi. Imao si naravno i visoke posjete, na primjer, predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović, i predsjednika bivše vlade Oreškovića i sadašnje Plenkovića. Osobno znam da je to puno posla i da organizacija takvih posjeta zahtijeva puno truda. Za vrijeme Tvog mandata Hrvatska je pristupila Europskoj uniji i upravo u to doba bilo je važno jačati dijalog o temama koje se tiču Europske unije. Sad će i Hrvatska preuzeti predsjedništvo Vijeća Europske unije. I opet je suradnja važna tema. Jer, nakon Hrvatske, Njemačka će preuzeti tu ulogu.

Schultze je nakon toga Viloviću uručio Verleihungsurkunde. Sadržaj Isprave o dodjeli priznanja kratak je i bilježi samo jednu rečenicu. U hrvatskom prijevodu glasi:

“Kao priznanje za posebne zasluge za Saveznu Republiku Njemačku

odlikujem

Njegovu Ekselenciju, bivšeg veleposlanike Republike Hrvatske u Berlinu,

gospodina Ranka Vilovića,

Velikim križem za zasluge na vrpci Reda za zasluge Savezne Republike Njemačke.

05.03.2018. u Berlinu

Predsjednik Savezne Republike Njemačke Frank-Walter Steinmeier”

Uslijedio je veliki pljesak nazočnih među kojima je bilo i Vilovićevih prijatelja, između ostalih politolog Ivan Rimac, gospodarstvenik i jedan od utemeljitelja HSLS-a Goranko Fižulić, Božo Kovačević, političar, ministar u vladi RH i veleposlanik u Moskvi, likovna umjetnica Nika Radić koja živi u Berlinu, povjesničar i sveučilišni profesor Neven Budak.

Nakon toga su uslijedile riječi zahvalnice odlikovanoga. Vilović je krenuo s engleskim pa je prešao na njemački, a na hrvatski je prevodila Kristine Petrušić, voditeljica jezičnog odjela u Goethe-Institut Kroatien u Zagrebu. Petrušić je inače gastarbajtersko „dijete“ iz Njemačke koje se odlučilo na život u Hrvatskoj.

Vilović je naglasio da mu je služba u Njemačkoj bila vrhunac u njegovoj karijeri, kruna njegove višegodišnje diplomatske karijere. Kruna stoga jer Njemačka nije samo najjača europska država i najjača privreda u Europi nego je ona središte mnogih kulturnih pokreta. Istaknuo je da Hrvatskoj, Hrvaticama i Hrvatima Njemačka puno znači, i to ne samo zbog uloge koju je odigrala u priznanju hrvatske neovisnosti. Nekoliko stotina tisuća Hrvata već više od pedeset godina radi u Njemačkoj, a isto toliko Nijemci odlaze na godišnji u Hrvatsku te da je ta ljudska komponenta pripomogla boljem međusobnom razumijevanju.

Vilović se prisjetio i svog oproštajnog govora u rujnu prošle godine u hrvatskom veleposlanstvu u Berlinu u kojem je rekao da su se mnoge stvari drastično promijenile, i da se one i dalje mijenjaju. Tu u Zagrebu utekao je rimskom pjesniku Vergiliju citirajući jedan stih iz njegove Eneide koji je ušao u riznicu narodnih poslovica: Forsan et haec olim meminisse iuvabit. Na hrvatskom: Možda će nam jednom biti ugodno sjećati se i toga.

Što se tiče promjena u suvremenom svijetu, Vilović smatra da na teške izazove trebamo zajedno reagirati i zajedno pronaći jasna rješenja s kojima će biti zadovoljne obje strane, misleći pri tome na digitalizaciju i preokret u energetskoj politici.

Saznali smo da je u Njemačkoj ostavio dio svog života, i to doslovce. Njemu i njegovoj supruzi Ivanki, dvoje djece je ostalo živjeti u Berlinu. Pridružili su se velikoj grupaciji mladih hrvatskih znanstvenika, umjetnika i stručnjaka koji danas žive u Njemačkoj. Konstatirao je da je to dobro za Njemačku, ali – ne bi Vilović bio diplomat da se na tom mjestu nije poslužio eufemizmom –manje dobro za Hrvatsku.

Pljesak. I poziv njemačkog veleposlanika na zakusku. Kiša je prestala padati pa su uzvanici, sladeći se, izašli na terasu i uživali u pročišćenom zagrebačkom zraku.