tekst: Ante Karačić
Prije par godina upoznao sam Renatu Primorac i njenu obitelj. O njenim uspješnim kćerkama Marte i Ivon sam već nekoliko puta pisao.
Bio sam fasciniran ne samo s Marte i Ivon nego i velikim uspjehom njihove majke.
Renata je sa devetnaest godina bez poznavanja njemačkog jezika došla u Njemačku. Za godinu dana završila je s odličnim kurs njemačkog jezika i upisala se na fakultet u Siegen.
Pet godina na fakultetu su bile kako kaže jako teške, ali uz veliku podršku njenog muža u roku uspjela uspješno završiti studij “Magister Germanistik, Soziologie i Pädagogik” i napisala Hrvatsko-njemački riječnik za studente koji dolaze iz Hrvatske.
Uz rad se i dalje stručno usavršavala i dobila certifikat „Lerntrainerin für Legasthenie und Dyskalkulie“→Trener učenja disleksije i diskalkulije.
Već deset godina radi kao nastavnica u “Sekundarschule Olpe”.
Pored toga je i koordinatorica za „Diagnostik“ i „Individuelle Förderung“. Diagnosticira djecu koja imaju poteškoće u:
Øčitanju (disleksija)
Øpravopisu(disgrafija)
Øračunanju (diskalkulija).
Daje upute kako dalje ratiti sa tom djecom.
U toku njenog rada smislila je oko trideset igara (Brettspiele) za gramatiku i matematiku prema potrebama i interesima učenika. Mnoge škole su oduševljene s uspjehom njenih igara, koje su upoznali na raznim prezentacijama. Na fakultetu u Siegenu su u prošle dvije godine pisana tri magistarska rada o njenim igrama.
Osobno sam imao priliku probati kako se preko igre dođe do rezultata tj. uspjeha.
Draga Renata želim ti puno uspjeha u daljnem radu.