Anđelka Korčulanić
Smiri me, more,
povij me u plavet,
krhka sam danas,
ranjiva k´o dijete,
pune su mi grudi
neke čudne sjete,
sjećanje na ljubav
slomljeni je cvijet.
Ti mi danas, more,
budi draga majka
i sol nek´ mi bude
duda varalica,
dodirom obriši
suze mi s lica:
ja bijah u krivu,
život nije bajka.
Smiri me, more,
povij me u val,
nježno, posve nježno
ti mi danas budi
i pjevaj mi tiho,
šapći mi, ne kudi,
samo me poljubi
k´o što ljubiš žal.
—————————–
iz zbirke BIT ĆE TI ŽAO