tekst i foto: Martina Budmir
Ovo nije još jedan tekst o Oliveru. Ovo je tekst o svim ljudima, malim i velikim, znanim i neznanim koji su svojom dobrotom, svojim životom ostavili trag. Danas je ispraćen jedan takav čovjek koji je slučajno i glazbeni genijalac.
Premda su njegove pjesme dio moga života, nisam ga nikada uživo čula kako pjeva. No jedan kratki susret prije gotovo 15 godina na letu za Rim usjekao se i suprugu i meni u sjećanje. Vidjeli smo već tada da se radi o normalnom, prizemnom čovjeku kojemu slava nije udarila u glavu.
Imala sam i ja takvoga čovjeka u životu, čovjeka koji je bio najbolji otac na svijetu. Usadio mi je ljubav prema životu, prema putovanjima, prema učenju novoga i, prije svega, ljubav prema ljudima. Moj je otac bio ispraćen kao čovjek čiju su dobrotu prepoznali i cijenili mnogi.…
