piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med
Kad sam bila mlada liječnica jednom je mojem poznaniku dijagnosticiran melanom, zloćudni rak na koži. Stanje se pogoršavalo strahovito brzo. Uz najbolje tadašnje liječenje bolest se nije mogla zauzdati. Preminuo je u roku od šest tjedana. Iako sam o melanomu mnogo naučila na fakultetu, šok koji me savladao nakon prijateljeve smrti bio je mučan, bolan i dugotrajan.
Dva desetljeća kasnije drugovala sam sa lijepom, mladom, pametnom kolegicom – liječnicom. Ona mi se jednog dana požalila na nejasne simptome: dva tjedna ju je boljela glava, potom je osjetila smetnje vida. Javila se očnom liječniku koji joj je ustanovio melanom na oku. Hitno je učinjeno sve što se moralo učiniti, liječena je po najnovijim svjetskim medicinskim protokolima. Umrla je za pola godine, u naponu životne i stručne snage.
Nekada su nas učili, a i mi smo tako učili druge, da je sunce izvor života i zdravlja. Kad sam tek počela raditi u bolnici na dječjem odjelu, imali smo dužnost svako poslijepodne za sunčanih dana naše male bolesnike izvoditi na terasu na sunčanje. Imali smo dvadesetak malih sklopivih, prijenosnih ležaljki koje smo za vrijeme sunčanih poslijepodneva razmještavali po parku oko dječjega paviljona. Sunce se tada smatralo lijekom. To je bio zakon.
Ali…
Tempora mutantur et nos mutamur in illis
(Vremena se mijenjaju i mi se mijenjamo s njima)
Koža je najveći čovječji organ. On je naš oklop i naša zaštita. Na to premalo mislimo, ukoliko uopće i znamo tu činjenicu. Mnogo se brinemo npr. oko svojega kamenca u bubregu ili žučnom mjehuru, oko neznatno deformirane nosne kosti, oko povišenog kolesterola… Sa svojom kožom smo, tobože, srasli pa na nju, u kontekstu čuvanja zdravlja – mislimo premalo.
I koža je poput svih drugih organa podložna zloćudnim promjenama.
Prije nekoliko godina bila sam gošća jedne obitelji u Austriji. Moji domaćini su upravo renovirali kupaonicu. Prisustvovala sa, posve slučajno, razgovoru mojih prijatelja i njihovog glavnog majstora ra renoviranje. Raspravljali su o tome gdje će stajati tuš kabina, gdje police, gdje ogledalo. Pametni inženjer predložio im je nacrt kupaonice po kojem su u njoj postojala tri ogledala. Ja sam bila pomalo začuđena; što će im tri ogledala? Onda je mudri stručnjak svima nama objasnio da je to suvremeni zdravstveni trend. Kupaonica treba imati tri ogledala, kako bi se nagi čovjek mogao u tren oka promotriti sa svih strana. I naravno… uočiti bilo kakvu izraslinu ili madež na svim dijelovima svoga tijela.
Kratko, jasno i jednostavno!
Ako želimo biti zauzeti i odgovorni za svoje zdravlje, koji put je potrebno samo malo truda ili samo malo povjerenja u one koji nam žele dobro.
U ovom vremenu kada smo svi u Domovini narogušeni na raspodjelu državnoga proračuna, kada svi gunđamo na Ministarstvo zdravstvas, kada potpisujemo peticije za bolje uvjete rada liječnika u hrvatskim bolnicama, kada se svi zgražamo nad brojem liječnika koji se iz Hrvatske otiskuju u svijet… upravo u tom vremenu sveopćeg gunđanja, svjedoci smo jedne pohvalne kampanje koja je imala za cilj otkrivanje zloćudnih promjena na koži.
Hrvatski dermatolozi, specijalisti za bolesti kože, njih 22, fokusirali su se ovog ljeta na otok Hvar. Pregledali su 1834 stanovnika toga otoka. Ti iskusni stručnjaci izdvojili su 174 sumnjive osobe. Dakle 10% pučanstva bilo je sumnjivo. To znači da bi u svakoj trećoj obitelji bio po jedan sumnjivi bolesnik. Liječnici su u startu planirali pregledati 1500 ljudi, no otočani su u toj kampanji prepoznali svoje dobro, pa su se javili u povećanom broju.
Od ukupnog broja pregledanih čak 38 ljudi bilo je sumnjivo na melanom kože, 115 na bazocelularni karcinom kože, a 21 osoba bila je sumnjiva na planocelularni karcinom kože. Svi su oni stavljeni u tzv. hitni postupak (hitna operacija i odstranjenje sumnjive tvorbe na koži te potom nastavak daljnjeg liječenja).
Otočani su pretežno ribari, pomorci ili poljoprivrednici. Izloženi su suncu daleko više od ljudi na kontinentu ili u velikim gradovima. Takvi, pretjerano izloženi ljudi skloniji su melanomu, najopakijem raku kože.
Prema medicinskoj statistici svaki drugi melanom nastaje iz madeža koji je tamno smeđe, sive ili crne boje. Zato je važno poznavati svoje madaže i uočiti eventualne promjene koje se na njima događaju.
Madež je sumnjiv na melanom ako počinje rasti, ako je nepravilnog oblika, ako je sve više ispupčen iznad kože, ako mijenja boju, osobito ako postaje crven, ako mu se mijenja oblik, ako mu se na opip mijenja površina, ako krvari ili ako se u njemu otvara ranica. On se najčešće kod žena javlja na nogama, a kod muškaraca na prsima.
Kad me ponekad neki bolesnik zna upitati kako se zaštititi od pojedine bolesti, ja tada koristim već prokušani, stari odgovor. Objašnjavam mu ovako: Bolest na žalost dolazi sama, nepozvana i ona sama bira svoju žrtvu. Postoje na primjer mlade, čiste i nevine redovnice koje boluju od zloćudnih bolesti spolnih organa. Postoje ljudi koji žive izvrsno zdravim životom, koji nikada nisu zapalili cigaretu, a umiru od raka pluća. Svaka je bolest podmukli, tihi i opaki neprijatelj.
Nemojmo ga zato, svojim neodgovornim ponašanjem, voljno i aktivno još i dozivati!!! Sunčeva svjetlost je stvarnost koja je u malim dozama doista ljekovita, a u većim sigurno ubojita. Tako to danas stoji u suvremenim medicinskim knjigama.
Treba dobro zapamtiti sljedeće: Naše tijelo je poput savršenoga kompjutora – što u njega upišete, to će zauvijek (u nekom skrovitom fajlu) ostati zabilježeno.
Bilo bi dobro o tome više i češće misliti.
I onda kada nas žudnja za preplanulo kožom, u nekom hladnom ili kišnom Hamburgu, namami u najbliži solarij i onda kada se sami i nagi, nakon dugotrajnog tuširanja mlačnom vodom i namirisani svojom omiljenom pjenom za tuširanje osvrćemo po kupaonici, tražeći prikladnu pozu da se upoznamo sa svojim madežima koji podmuklo čekaju godinama, tamo, straga, skriveni, daleko… na našim leđima…ili niže.