Barica Šljivaric Buttel
Poklanjam ti pjesmu djiete moje
nek te sjeti kad ne budem više.
Da te majka ljubi svojom suzom
ko što zemlju ljube kapi kiše.
Ruke su mi otežale sine,
pa mi drhte dok krunicu drže.
Al još uvjek kada u vas gledam
u grudima srce kuca brže.
Još si uvijek duša duše moje.
Ti u mome zagrljaju spavaš.
Mila kćeri, moja jedinice
tebe majka čuva i dok sanjaš.
Zvona zvone ja nogu pred nogu
da molitvom zahvalim i Bogu.
Za sina i kćerku što mi dao
koliko ih ljubim on je znao.