piše: Žarko Delač
Vjerojatno kao posljedica nacionalne euforije i domoljubnih izljeva, ovih dana se pojavio problem nastupa jednog glazbenika iz Srbije. Naime, isti je pjevač već nekoliko puta neopaženo i bez kritika nastupao po Hrvatskoj. Pri tome, nije dobro ako ponovno započnemo sa zabranama i to osobito na području kulture i umjetnosti.
Zar treba podsjećati kako su ne tako davno pojedina djela i umjetničke izvedbe bile zabranjene samo zbog stavova i mišljenja pojedinaca kojima se nisu svidjela.
Umjetničke slobode stoga ne smiju biti sputane, cenzurirane i ne daj bože zabranjivane. Ali, postoji ipak jedno veliko ALI!
Naime, pitanje je treba li prihvatiti nastupe onih koji su nas otvoreno vrijeđali ili koje se pod krinkom umjetničkih sloboda izruguju našim nacionalnim, vjerskim ili domoljubnim osjećajima?
S druge strane, daleko je veći problem pitanje umjetničkog ukusa, estetike. etike ili vrste glazbe koju volimo slušati. Osobito, koju glazbu prihvaćaju naši mladi!
Kad govorimo o glazbenim taktovima koji su karakteristični za turbo folk ili riječi koje idu uz to poput „suze teku i lijepim tapete“ ili „režem vene zbog te žene“, moramo pogledati istini u oči. To znači i priznati kako su mnogi branitelji takve glazbene uratke slušali i na prvim crtama bojišnice, a sada licemjerno traže zabranu. Nadalje, koliko sam puta čuo kako se pojedinci tek uz takve taktove “mogu opustiti” i razbijati čaše što im je vrhunac zabave i izlazaka.
Pred takvim utjecajima pokleknuo je i nacionalni hram kulture u Zagrebu, Koncertna dvorana Dvorana Vatroslav Lisinski jer su i u njoj nastupali razni umjetnici upitne vrijednosti.
Činjenica je kako su se u utrci za zaradom takvom glazbenom opusu priklanjali i mnogi naši pjevači i pjevačice. Okrećući se pomodnim utjecajima nastoje, sve dok ima zainteresiranih, iskoristiti glazbu za financijski probitak i to im nitko ne bi smio zamjeriti. S druge strane poštivanje tradicije, nacionalnog melosa i folklora mora biti jedna od važnijih komponenti i obveza u radu naših kulturnih državnih institucija.
Podsjetiti treba i kako su se nekada održavali festival domoljubne glazbe u Slavonskom Brodu ili Hrvatski pleter u Karlovcu. Ako je razlog njihovog ukidanja pomanjkanje financijskih sredstava ili nerazumijevanje odgovornih za takve glazbene priredbe, dolazimo do glavnog pitanja vezanog uz glazbene ukuse. Upravo u tome leži i odgovor na pitanje trebamo li tražiti zabrane nastupa pojedinih umjetnika ili su one kontraproduktivne i besmislene?
Naravno da ne treba! Jer, osim što je zabranjeno voće najslađe, najbolji odgovor i poruka izvođačima i organizatorima je da dvorane i stadioni na takvim događajima zjape prazni.ili barem poluprazni! Do tada, tko voli neka izvoli. Tko im je oprostio nadam se da nije i zaboravio. A tko namjerno provocira i samo od toga živi i zarađuje treba što prije biti javno razotkriven