ODLUKA JE VRLO JEDNOSTAVNA

O ČEMU JE RIJEČ
piše: prof. Žarko Delač
Pišući ovoj tekst u subotnje jutro nekoliko sati prije najavljenog skupa potpore braniteljima na središnjem zagrebačkom trgu možda je pravo vrijeme rezimirati neke stvari i posložiti ih u glavi.
I odlučiti priključiti se prosvjednicima ili ne. Prosvjeda je posljednjih godina bilo raznovrsnih diljem Hrvatske. Posvećenih zaštiti okoliša i životne sredine do zaštite životinja i promjena granica biskupija. Sjećamo se i čuvenog prosvjeda za radio 101 čije je emitiranje unatoč tadašnjoj silnoj energiji i borbi za opstanak na kraju mirnim putem ugašeno ili će biti jer je radio u stečaju.
Stoga se pitam koja je opravdanost i svrha masovnih okupljanja. Nisam primijetio kako je nešto bilo sustavno i dugotrajno time riješeno.
Uz to ne mogu se oteti dojmu  kako se slično kao i na nogometnim stadionima koji predstavljaju sinonim za nerede i na prosvjedima  okupljaju socijalno i društveno problematične osobe. Koje kao da na to jedva čekaju.
Nije važno zašto i zbog čega se prosvjeduje bitno se pojaviti u masi i osjetiti snagu i moć koja se zakonom velikih brojeva gomila. Često su stoga pravi ciljevi i ideje organizatora okupljanja u drugom planu, a prosvjedi se mogu i oteti kontroli.
Nije mi jasan onaj bijes i mržnja pojedinaca viđena na slikama nedavnog prosvjeda na Markovom trgu. Na mjestu gdje je to zakonom zabranjeno!
Koji je to poriv lomiti i čupati prometne znakove i bacati na policiju? Ili bacati kamenje, petarde (tako je da podsjetim ozlijeđen  policajac Troktera na dinamovoj utakmici), prevrtati kontejnere u središtu Zagreba.
Zašto 26-togodišnji organizator ovog skupa mije pozvao prosvjednike na Jarun ili Bundek? Naravno zato jer tamo ne mogu zakrčiti promet, ometati prolaznike i stanovnike grada Zagreba, rušiti skele i oštećivati fasade.
Ili drugo pitanje zbog čega ne organiziraju političku stranku i upravo sada pred skore parlamentarne izbore ne participiraju u vlasti. Tako bi mogli između ostalog utjecati i na promjenu zakona koji zabranjuje okupljanje na Markovom trgu.
No za političko djelovanje, ma što god mi rekli i mislili o tome,  potreban je dugotrajan i strpljiv rad. Zato Stranka branitelja i nekoliko  stranaka mladih nisu do sada polučile ama baš nikakve izborne rezultate.
Branitelji su, osim što nemaju vremena i živaca za politiku, duboko međusobno podijeljeni na različite udruge i političke stranke, a mladi k tome nemaju dovoljno strpljenja.
Nasuprot tome, stranke koje okupljaju umirovljenike rade u tišini, polako i  sustavno i uvjeren sam kako će ako se ujedine na jedinstvenoj  platformi koju ovih dana predlažu ponovno  biti iznenađenje na predstojećim parlamentarnim izborima.
Smatram kako je demokratski opravdano prosvjedovanje u granicama civiliziranog i nenasilnog skupa poželjno i korisno kako bi se korigirali pojedini društveni problemi i ukazalo na rješenja. Ali trajne i korijenite promjene ne mogu se ostvariti preko noći i to mora svim dobronamjernim prosvjednicima biti jasno. No naravno kako ima uvijek  provokatora  i nedobronamjernih o čemu također treba voditi računa.
S  legitimnim porukama rušenja vlade mene zanima koji su prijedlozi i programi onih koji takve poruke odašilju. Na koji način to žele ostvariti i s kojim ljudima. Misle li oni možda preuzeti vođenje ove države kao onaj mladić od 26 godina i k tome, kako mogu pročitati na internetu, već sada vrlo sumnjive prošlosti!
Ne hvala gospodo prosvjednici! Podržavajući vas i vaše pravo na izjašnjavanje ne želim da država za koju sam se ponešto i oružjem borio završi kao ne tako nam daleke zemlje Magreba.
Državne institucije su legalne i samo se na jedan način mogu promijeniti, a to su izbori.
Zato izađite na izbore u masovnom broju i založite se da vaše ideje i programi dobiju što veću potporu glasača.
Do tada se strpite, poštujte zakone i prosvjedujte uz što manje uništavanja naše zajedničke imovine.
I na kraju skoro zaboravih prenijeti vam svoju odluku s početka teksta!  Ustvari, mislim kako to niti nije potrebno.