UMRLA ISTAKNUTA KNJIŽEVNICA I PREVODITELJICA VESNA KRMPOTIĆ
tekst: Ivica Košak
Kada sam 2015. godine pisao ovaj tekst za Riječ, bilo je već prošlo nekih trideset godina od mog susreta s velikom književnicom, a koja nam je tamo sedamdesetih otvorila prozor u čaroban svijet Istoka. Vrata sam morao otvoriti sam…
Vesna Krmpotić, prozna spisateljica, pjesnikinja i prevoditeljica, umrla je u 87. godini. Rođena je 1932. u Dubrovniku.
Objavila je više od stotinu knjiga poezije, proze, eseja, pripovijetki, romana, drama, antologija. Autorica je najveće pjesničke zbirke u svjetskoj književnosti “108 x 108”, koja sadrži 11.664 pjesme, a najpoznatije joj je djelo “Brdo iznad oblaka”. Kao ključ za razumijevanje Vesne Krmpotić mnogi će navoditi i “Bhagavatar”, kontemplativno prozno djelo prvi put objavljeno 1990. Godine.
Članica je Hrvatskog društva pisaca i Društva hrvatskih književnika.
Dobitnica je niza hrvatskih književnih nagrada, među kojima Godišnje nagrade Vladimir Nazor 1975., Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1999., Nagrade HAZU za književnost 2006. za zbirku pjesama “108×108”, Nagrade Ivan Goran Kovačić (1988.) za roman “Brdo iznad oblaka”, a između ostalih priznanja, godine 2008. dodijeljeno joj je Odlikovanje za zasluge u kulturi.
Društvo hrvatskih književnika nominiralo je Vesnu za Nobelovu nagradu za književnost (2008). Dobitnica je i nagrade Tin Ujević za doprinos hrvatskom pjesništvu (2013.).
Vesna Krmpotić uvelike je doprinijela odrazu kulture i umjetnosti Indije u hrvatskoj književnosti.
Vesna Krmpotić završila je studij psihologije i engleskog jezika na Sveučilištu u Zagrebu. Nastavlja studij u New Delhiju i kao supruga jugoslavenskog diplomata nastavlja živjeti u Kairu, Washingtonu, Acri i New Delhiju. Autorica je preko 70 književnih djela i njezina novela Brdo iznad oblaka bila je na popisu uspješnica u Hrvatskoj. Vesna Krmpotić je pjesnikinja, prozna spisateljica i prevoditeljica, koja je karijeru započela kao zapažena pjesnikinja koja je u Hrvatskoj počela izučavati i prevoditi indijsku književnost za širu publiku. Godine 1971. objavila je izbor prijevoda odlomaka iz pojedinih književnih tradicija Indije. To izdanje bilo je jedan od glavnih događaja književne sezone. Bio je to pravi prodor u prašumu indijske književnosti, pokušaj da se pisana kultura jednog kontinenta sažme u jednu knjigu. Kažemo kontinenta, jer u geografskom smislu Indija se naziva potkontinentom, a u kulturnom smislu ona je kontinent.
Antologija Tisuću lopoča Vesne Krmpotić doživjela je nekoliko izdanja i još uvijek se nalazi na bestseller listi hrvatskog čitateljstva. U želji da stvori antologiju prema vlastitoj inspiraciji, a i zanimljivu za čitanje, Vesna Krmpotić je tekstove grupirala u deset poglavlja (tematskih cjelina), u koje su uključeni tekstovi iz različitih razdoblja i tradicija. U tome se Tisuću lopoča razlikuje od školskih antologija, koje strogo vode računa o kronologiji i pripadnosti. U toj namjeri, Vesna Krmpotić se orijentira na strana izdanja, poput popularnog njemačkog izdanja: Duhovni svijet Indije.
U antologiju su uključeni tekstovi, u najvećem broju slučajeva, kao odlomci iz mnogo opširnijih radova. Ta opširna djela su na primjer, vedski korpus i budistički kanoni (kad je riječ o religijskim tekstovima), Mahabharata (kad se govori o epovima) ili Ocean priča (Kathasaritsagara, zbirka slična Tisuću i jednoj noći, ali s obrnutom verzijom nastanka: smišljena je da razonodi jednu kraljicu!). Već i izbor iz Oceana priča bio bi dovoljan za jedan zbornik, a nekoliko suvremenih pisaca (među njima i R. Narajan) okušali su se u pokušaju da za čitaoca knjige Mahabharate prepričaju u okviru jedne knjige standardnog formata.
U izboru Vesne Krmpotić najviše je prostora posvećeno tekstovima u kojima se veličaju osjećaj divljenja, obožavanja, predanosti i ljubavi, bilo da je riječ o divljenju pred veličanstvenim događajima u prirodi, ili pred zagonetkama života, bilo da je riječ o predanosti i ljubavi između čovjeka i Boga, ili između ljudi.
Međutim, rasponi indijske duhovnosti, pa time i književnosti, su ogromni – jedva da možemo nešto misliti, a da to već nije na neki način mišljeno u Indiji – isprobani su tamo svi načini mišljenja i uzdržavanja od mišljenja, sva osjećanja i uzdržavanje od osjećanja, sve potankosti kazivanja i uzdržavanja od kazivanja. I sama Vesna Krmpotić to primjećuje u predgovoru drugog izdanja, kad kaže da – ako se uočava spiritualnost indijske civilizacije ne treba da bude zaboravljena kultura prefinjenog svjetovnog uživanja koja je također bila razvijana do savršenstva.
U prijevodu Vesne Krmpotić izlaze i Pjesme darovnice bengalskog pjesnika Tagorea i poznata Kamasutra. Kamasutra, što znači “Knjiga želje”, napisana je na sanskrtu u 3. stoljeću. Na engleski ju je preveo znanstvenik Richard Burton u 19. stoljeću. Hrvatski prijevod s engleskog, nažalost prenosi i pogreške koje su učinjene već u Burtonovom prijevodu i ispravljene su tek u kasnijim engleskim prijevodima, npr. Wendi Doninger (2004.). [1]
U njemačkom prijevodu objavljeno je djelo: Klang der Seele: Zweimal 108 Botschaften aus der Quelle des Seins. [2]
[1] Ivica Košak: Kultura i civilizacija Indije u hrvatskoj književnosti od 13. stoljeća do danas, Riječ broj 47, HKZ -Wiesbaden 2015. Str. 15-39.
[2] Vesna Krmpotić: Klang der Seele: Zweimal 108 Botschaften aus der Quelle des Seins, Schirner Verlag 2002.