Aneka Borčić
Titra pučina
zove valovljem
nemirom ispisuje promjene
bjelinom vodni
modru tugu zime
U sebi je ćutim
zove pitanja
igra pod mukom ovog
dragopustog otoka
sto želja sto nadanja
u ništa
Daljine me napinju
obje pučine titraju
luk dvojstva do bola svijaju
otići ostati
ostati
ne
ne
otići
ostati
a život prolazi
Gle!
To ljudi od otoka
ranjeni svojom
nikad odapetom strijelom
kupuju okoštalo vrijeme
nadom gorkom kao more
To sobom ga preskupo plaćaju