prilog: Matija Mioč
foto: Orhideja Šuica
Pod geslom “Dođi i vidi… zemlju dide svog” u subotu 11. kolovoza u Župi Šuica u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji održan je prvi Susret mladih Šuičana.
Mnoštvo mladih, oko tristopedeset sudionika u dobi od 15. do 30. godine, ispunilo je župnu crkvu i crkveno dvorište.
Ovaj je događaj povezao mlade iz Šuice s onima koji su se odselili u razne dijelove Europe i svijeta, te onima koji su podrijetlom iz Šuice.
Sudionici su uživali u zajedništvu, bogatom programu, molitvi te veselom i lijepom ozračju.
Organizator ovog susreta bila je Župa Šuica, a idejni začetnici Anica Krstanović i Krešimir Marković, iseljeni Šuičani koji rade u pastoralu župa gdje žive (Berlin i Dubrovnik).
U organizaciji su sudjelovali mnogi mladi koji žive izvan Šuice, a aktivni su u hrvatskim katoličkim misijama – Anni Lovrić iz Berlina (rodom iz Livna) osmislila je dizajn logotipa susreta; Marija Krstanović (Berlin), Niko Pašalić (Köln), Antonia Barišić (München) i Ivan Brzović (Berlin) angažirali su se u izradi video poziva na susret, Filip Fišić iz Zagreba zaslužan je za promociju susreta, Mateja Krstanović iz Zagreba angažirala se oko glazbenog dijela. Svoj doprinos organizaciji dali su i mnogi Šuičani koji žive u Šuici – framaši i brojni volonteri, između ostalih Marko Mioč, Matija Mioč, Jerko Mioč i Katarina Mioč.
Susret je počeo snimanjem milenijske fotografije – obučeni u boje hrvatske zastave mladi su iscrtali stari rimski most na rijeci Šuici, koji je i logotip ovoga susreta. Slijedio je pozdrav mladih organizatora te zahvale svima koji su doprinijeli uspješnoj organizaciji događaja.
U nastavku programa mladi članovi mnogobrojne obitelji Krstanović iz Zagreba izveli su pjesmu “Pradidove riči”, koju su napisali kao himnu ovoga susreta, te ganuli sve prisutne.
Zatim su sudionici bili raspoređeni u grupe u kojima su se na zabavan način međusobno upoznavali. U radionici “Čiji si?” pokušali su odgovoriti na ovo pitanje istražujući svoje rodoslovlje i izrađujući obiteljsko stablo. U tome im je pomogla i svima dostupna baza podataka iz matice krštenih, koju je izradio šuički župnik fra Mate Logara.
U kreativno osmišljenim kulturnim radionicama koje su vodili Ante Brajko i Zlatko Mršo, članovi kulturnih društava iz Šuice “Sveti Jeronim” i “Sitan tanac”, sudionici su upoznali običaje i kulturnu baštinu svoga kraja – narodne pjesme “Urodila žuta kruška” i “Šuičkinja Mara” (u izvedbi duvanjskog guslara Ilije Sliška) te naučili plesati narodni ples – kolo „sitan tanac”.
Sudjelujući u povijesnoj radionici “Domovinski rat”, mladi su imali priliku čuti svjedočanstva hrvatskih branitelja i ratnih zarobljenika Ante Pašalića i Ilije Krstanovića. Predavači su istaknuli stratešku ulogu koju je imala Šujica, kao prva crta obrane, u obrani Hercegovine i Dalmacije, te naveli mnoga ratna stradanja i razaranja koja je pretrpjela Šuica u Domovinskom ratu.
Uz voditelja duhovnog programa fra Antu Vučkovića sudionici su mogli doznati na koji su način franjevci i Crkva očuvali nacionalni i vjerski identitet ovoga kraja. Fra Ante je u svom predavanju naglasio važnost otkrivanja vlastitog identiteta, koje se događa samo u susretu s Bogom, odnosno otkrivajući dobro koje je Bog stavio u naša srca.
Vrhunac susreta bilo je euharistijsko slavlje i klanjanje koje je, uz župnika fra Matu, predvodio fra Ante, a animirala grupa „Infinitas“ (mladi iz obitelji Perić). U svojoj propovijedi fra Ante je potaknuo mlade da žive “od svoje vjere” te da njeguju ovakve susrete, jer ovaj je jedinstveni događaj probudio nadu u povratak našega naroda.
Slijedio je zabavni dio programa u Hrvatskom domu “Stjepan Radić”, za čiju je obnovu prethodni dan održan humanitarni koncert.
Obogaćeni ovim događajem i zajedništvom u Kristu, mladi su izrazili želju da se ovaj susret ponovi i iduće godine.
…
Dojmovi sudionika Susreta mladih Šuicana 2018:
– Jako sam sretna što smo se mi mladi Šuičani po prvi put uspjeli okupiti na jednom mjestu. Organizacija skupa bila je iznenađujuće jako dobra. Cijeli nam je dan bio ispunjen raznolikim sadržajem. Sudjelujući u radionicama, osjećali smo se ushićeno, radosno i doživjeli smo neko posebno zajedništvo. Tijekom cijelog dana nitko nije osjetio napor ili dosadu. Neki od nas tek su sada saznali za svoje daljne pretke, upoznali rođake i mnogo mladih Šuičana koji su pristigli iz raznih dijelova svijeta. Na kraju susreta osjećala sam se kao da sam cijeli dan bila u Međugorju na seminaru. Voljela bih kad bi se ovakvi susreti nastavili, kad bi ovo postala naša tradicija koja bi privukla još više mladih… kad bismo imali bar jedan dan u godini da možemo biti zajedno. (Karla Mioč)
-Ovaj susret mladih, barem na jedan dan, oživio je našu rodnu grudu i pokazao da je za stvaranje zajedništva sasvim dovoljna jedna dobra ideja i nekoliko dobrih organizatora koji su svojim trudom i zalaganjem napravili pravo malo čudo u Šuici. Cijeli dan protekao je kroz smijeh, razgovor i pjesmu, a najveći utisak na mene je ostavila povijesna radionica o Domovinskom ratu. Prikazi razaranja Šuice, te priče o mučenju i smrti naših sumještana ispunile su cijelu prostoriju strahopoštovanjem i nikoga od nas nisu ostavile ravnodušnim. Sve dojmove i emocije koje je stvorio ovako prekrasan događaj stvarno je jako teško opisati – trebalo je jednostavno doći i vidjeti. 🙂 (Ana Pašalić)
– Prekrasan je osjećaj bio pjevati himnu susreta koju su napisale moje sestre. Teško je bilo suspregnuti suze prilikom izvođenja pjesme koja je svaki put u meni budila mnoštvo osjećaja, osjećaj ponosa na suičko porijeklo, osječaj tuge zbog onih koje su nas napustili, osječaj radosti i sreće zbog velikog broja mladih koji su se okupili kako bi saznali tko su i što su, i osječaj neizmjerne zahvalnosti dragom Bogu na daru pjevanja koji smo moja obitelj i ja mogli podijeliti s drugima. (Marija Petričević)
– Čovjek se istinski obogaćuje samo u susretu s Bogom, sa samim sobom i s drugim čovjekom. Susret mladih Šuičana svojim je sudionicima pružio sve to i više – imali smo priliku upoznati sebe i svoje pretke, povijest i kulturu svoga kraja. Zato smo svi s ovog Susreta otišli obogaćeni i sretni, što potvrđuju ozarena i nasmijana lica na kraju susreta. Bogu hvala na svemu! On neka nas nadahne da svoje upoznamo, zavolimo i u svoju se Šuicu vraćamo. (Matija Mioč)
– Posebno mi se dojmilo upoznavanje s drugim mladima koje sam prvi put susrela na ovom susretu. Vjerujem da će se ovo nastaviti i dalje jer je prekrasno bilo biti u našoj Šuici na ovaj dan. (Rafaela Marković)
-Kao mlada Šuičanka po ocu, koja ne živi u Šuici, željela bih od srca zahvaliti organizatorima jer su napravili veliki posao koji je zahtijevao puno truda, uloženog slobodnog vremena, razmišljanja o nama mladima i kako nam pomoći. To mogu samo predani i ponizni ljudi koji to nisu radili radi sebe, već radi nas mladih Šuičana. Možemo zahvaliti Anici Krstanović i Kreši Markoviću kao začetnicima te ideje, Filipu Fišiću, mladom Šuičaku koji je pridonio svojim mladenačkim idejama i iskustvima i svakako fra Mati koji je prihvatio ideju i ugostio cijeli susret u župi. Zbog ovog susreta po prvi put sam ostala 10 dana u Šuici, upoznala detaljnije svoju užu i širu obitelj s bakine i djedove strane. Prvi put sam doživjela onaj djelić Šuice o kojem su nam naši stariji uvijek govorili. Sam susret je prošao super! Za prvi put odlično, i više nego odlično. Cijeli dan je prošao jako brzo, bilo je puno događanja, smijeha i druženja. Postojao je jedan poseban osjećaj znatiželje između toliko mladih ljudi na jednom mjestu. Pitali su se tko je čiji, je li mu netko u rodu i gdje tko sada živi. Mogla bih još puno toga pozitivnog reći, ali samo želim da se ovaj susret ponovi i dogodine. (Eva Krstanović)
– Na radionici o Domovinskom ratu slušali smo potresno svjedočanstvo dvojice Šuičaka koji su prošli rat na Kupresu i u Šuici te bili zatočeni u logoru 40 dana. Nas 80-ak mladih na radionici slušali smo njihovu priču u jednom dahu. Njihov odlučan pogled, žar u očima i želju da iskustva prenesu mlađim generacijama ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Ljudi su to koji su smrt gledali u oči i preživjeli, njihova vjera i hrabrost sačuvali su ih, a nestvarna ideja o Hrvatskoj Domovini nije im dala da izgube snagu. Emocije i priče koje su nam prenijeli teško je opisati, možemo im samo pokušati zahvaliti na onome što su učinili za nas, za našu Domovinu i za sve naše buduće generacije. (Filip Fišić)
– Radionica o pjesmi u Šuici, sjaj u očima, osmijeh na lijepim mladim licima, dobri duh, radost čistih srca ispunjavao je prostor radionice i moje srce. Veseli smijeh i zvonko pjevanje u trenu su ispunili planirani sat naše teme. Divno je bilo spoznanje kakva mladost živi u iseljenoj Šuici! Zahvaljujem dragom Bogu na daru da sam mogao biti dio ovoga lijepog Susreta mladih Šuičana. (Ante Brajko Antek, voditelj radionice kulturna baština – pjesma)
– Najviše mi se svidio prvi dio susreta koji se odnosio na “speed dating” kroz koji sam imala priliku upoznati puno novih mladih ljudi, ali isto tako popričati s ljudima koje već poznajem. Budući da sam prvi put sudjelovala u takvoj vrsti upoznavanja bilo je dosta simpatično i puno smijeha. (Mateja Krstanović)
– Klanjanje poslije mise obdarilo nas je plodovima milosti i blagostanja. Mogao si se skoncentrirati, promišljati o riječima svećenika, tekstovima pjesama te izreći svoje molitve i zahvale Isusu. Vjerujem da je fra Ante, u svom promišljanju, dotaknuo svako mlado srce. (Iva Marković)
– Ovaj vikend sam dugo iščekivala radi novih poznanstva, druženja i naravno radi prekrasne nam i drage Šuice. Sva moja očekivanja su se ispunila. Od svega bih izdvojila nešto posebno što sam naučila, a to je izvorno šuičko kolo “Sitan tanac”. Prvi put sam ga učila baš u Šuici i uživala sam u tome. Učenje je bilo puno smijeha, petljanja nogu i zabave. I uz dobru atmosferu postala sam bogatija za još jedno predivno iskustvo. Kolo je baš specifično i teško ga je riječima opisati, ali sam sigurna da ću i svoje prijateljice naučiti te plesne korake pa možda zaplešemo i u nekom zagrebačkom klubu kad izađemo van. Tako ću sigurno uvježbati bolje i za iduće Susrete mladih Šuičana. (Franka Pušić)
– Nakon misnog slavlja bilo je euharistjsko klanjanje, koje je isto predvodio Fra Ante Vučković. Braća i sestre obitelji Perić te Toni Piplica su glazbeno pratili ovo lijepo klanjanje. Nakon intenzivnog programa, druženja i raznih radionica smo na kraju dana mogli zahvaliti dragom Bogu na raznim darovima koje smo primili taj dan. Zaista je svatko, osobno ali i kao zajednica mogao biti ispunjen i dirnut Božjom prisutnošću, kojom ćemo nadam se biti uvijek otvoreni. (Ružica Piplica)
– Bilo je prekrasno upoznavati nove mlade ljude. Ostao sam bez teksta. Većinom su to bili Šuičani koji žive u Šuici, ali ako se Susret nastavi, vjerujem da će biti puno više Šuicana iz ostatka svijeta. (Niko Markovi)
– Na susretu mladih porijeklom iz Šuice sudjelovala sam kao volonter. Bilo je divno vidjeti stotine mladih ljudi koji s ponosom na leđima nose svoja šuicka prezimena. Nadam se da će ovaj susret biti prvi u nizu budućih susreta. (Marije Miličević, rođ. Perković)