Djoko Erić
Ljeto i ja smo se voljeli
jako, ja njega više
čuo sam da je bolesno
nađem ga na izdisaju
slabo, umorno i tužno
kažem mu, kako si
ljeto ljubavi
a ono mi se nasmiješi
već mu opada lišće sa glave
i sunce mu je slabašno u očima
ja mu velim, ne boj se
još ima života u tebi
grane su ti još jake
i trave zelene
i plavo oko tvoga mora
ono se opet nasmiješi tužno
a oči mu se zacakliše
zatim počeše da gube sjaj
pomilujem ga po obrazima
već žutim
okrenem glavu u stranu
i kradom suze brišem
Subscribe
0 Comments