ONO ŠTO PJESNICI NE STIGNU REĆI

Djoko Erić

Ono što pjesnici ne stignu reći
Reći će stihoklepci:
U vrijeme starih majstora
Postojali su ateljei
Majstor je slikao
A oko njega su bili učenici
Strogo se znalo šta oni smiju
Miješati farbu da se ne stvrdne
Čistiti kistove i slično
Ponekad su ono što on ne stigne
Oni dorađivali, pojačavali linije, boje
Popunili poneki pejzaž na primjer
Tamo gdje bi inače ostale bijele fleke
A nekad kad bi majstor duže bio odsutan
Usudili bi se da i sami naslikaju nešto u Njegovom stilu
(to nam danas vješti trgovci
podvaljuju kao originale)
Tako i meni sinu nešto slično
Da bi to i kod pjesnika išlo
Ono što ne stignu pjesnici
Da dovrše stihoklepci
Pa ću danas stati na trg i naglas vikati:
Ako Dobrote nestane na ovome svijetu
Koja kao Sunce
Bez zasluga grije i obasjava Sve
Onda recite da je moj život bio
Potpuno promašen
I bolje bi bilo da se nikada nisam ni rodio!