Anđelka Korčulanić
Noćas je moje srce
grlica probuđena gromom
s pokislim perjem sva u slutnji
da prasak je značio zbogom.
Noćas je moje srce
u šumi gustoj ostavljeno dijete
iz čijih očiju naraslih u zebnji
sjajne suze provalom prijete.
Noćas je moje srce meko meso školjke
i rasuta slama napuštena gnijezda,
crna guja u njedrima
i ugašena, mrtva zvijezda.
Noćas je moje srce
kukavica na grani mrkog bora
što jednolične note jadikovke svoje
prepušta vjetru pristiglom s mora.
Noćas je moje srce
košuta pogođena strijelom,
a krvava ruža cvjeta
na snijegu pod njenim tijelom.
Iz knjige “Stih u boji mora”