Anđelka Korčulanić
Između nas je more.
I dok mi o njemu pričaš,
kao prije,
dok još si volio mene,
oči ti gore.
More je između nas
i otkucava vrijeme umjesto sata,
a ljubav naša već odavna
sve više sliči bezvrijednoj slici
u okviru od staroga sata.
Bura u meni lomi
nadanja mi krhka jedra.
Što mi je pitaš me
i zašto nisam vedra.
Ne govorim ništa.
Ti ionako čuješ
samo sirena glas;
pa i kad smo na istoj obali,
kao sada
more je između nas.
Sunce je davno zenit prošlo,
suton pada.