Anđelka Korčulanić
Svi smo od zvijezda i prašine.
Od oluja smo, kože i sna,
lako ranjivi oštricama riječi,
prešućenim poljupcima i lažima
raspredanim dugo, na otrovnu vretenu.
Od zvijezda smo i prašine,
nespremni na ubojit grom iz ljetnog neba.
Od smrti gori je odlazak živih
dok ostavljene usne još pamte nježnost
i misao, iščašenih krila,
o povratku na jug
u prošlim se danima gnijezdi.
Nema utješnih odgovora
na pitanja o vlastitoj krivnji
kad okrutnost u nevinim rukama nikne
i cvijet ljubavi porekne nam srodstvo.