piše: Sandra Marelja Muić
U Hrvatistanu posljednih dana kao u nekoj holivudskoj tv produkciji, šarolikost likova koji iskaču na scenu teško da i karneval u Riu može nadmašiti.
Nema čega nema; obavještanih službi koji šuruju sa svodnicima, nestalih spisa, branitelja, najnovijih provjerenih dijeta, diskusija o bolničkim metodama iz srednjeg vijeka, radnika bez plaće, mirovinske reforme i obligatornog rada nedjeljom.
Ovo potonje se se svako malo izvlači iz rukava, kako kome zatreba neka tema da bi se progurao u medijima, kada ga zasjene ove drugi. Sve u svemu, ništa s ničim, teško da će netko na kraju ostati gol pred publikom kad se digne zavjesa, više se ovdje radi o dimnoj zavjesi da se ne vidi ništa od toga svega u jasnom kontekstu. Oduševilo bi kad bi barem iz ove obavještajno-prostitutne epizode iskočila kakva konkretna slika nekog da gologuz trči između prskalica za travu u bijegu od novinara, da podgrije cijelu stvar. Ovako su nam samo bacili kost da bi se nešto treće rješavalo iza svega toga.
Premijer drži govor u Parizu, predsjednica udomljava psa iz Virovitice. Ako labradora ne vidimo na naslovnica Glorije ispod božićnog drvca, nije ispunio svoju misiju do kraja. Daklem, svatko radi ono što najbolje zna; govori, slika se, galami u prazno.
Dugonajavljivani, čak i sa određenom strepnjom očekivani prosvjed u Vukovaru, gotovo je šaptom zaboravljen neposredno nakon. Nije se dogodio „narod“, nije se dogodila „hrvatska jesen“ ili nešto slično, iako su se držale fige da se svakakve ideje ukrcaju pod osnovnu premisu prosvjeda i svi oni koji su imali tu nesreću biti žrtvama tog grozomornog rata, iskoriste za nečiji cilj.
Osim što nam je servirao bolnu činjenicu da brojne žrtve ratnih užasa još čekaju da se slučajevi pravno procesuiraju i kratkoročno protresao ostatak stanovništva da svi ti ljudi žive među nama , ali su bili znatno lošije sreće nego mi. U medijima je bilo važnije prenijeti da li će članovi vladajuće stranke biti sankcionirani od strane iste, ako su neki od njih sudjelovali u navedenom prosvjedu. S tim licemjerjem smo samo posuli još soli po otvorenim ranama tih istih žrtava. Čemu su ti ljudi sve to prošli, zašto se sami moraju boriti sa svojim demonima, kad su već žrtvovani za državu.
Ispada da nam pravosuđe ima gadnih problema ako spisi nestaju i zločini se ne procesuiraju. Moćna poruka o teretu rata generacijama koje još griju školske klupe; rat nam je postao teret, a ne temelj i samo ga prebacivamo s jednih leđa na druga, umjesto da smo ga ostavili u temelju i izgradili sve kako treba.
I radnici u pulskim brodogradilištima su prepušteni sami sebi da se snalaze očito, jer plan za eliminaciju nije daleko. Iako se brodogradnju, ribarstvo, poljoprivredu i turizam uvijek naglašava kao razvojne potencijale Hrvatistana, očito je da između ta četiri pojma treba izbaciti tri uljeza i staviti tablu cimer fraj.
Kadgod se negdje počne dimiti kod nas, zna se da će nešto izgoriti do kraja , da to nije samo lokalni požar. Tvornica, željezarija, brodogradilište, daj što daš , sve prolazi za potpalu.