piše: Sandra Marelja Muić
Nikako proljeće domigoljiti. Sramežljivo proviri na horizontu i zbriše instantno u nepoznatom pravcu, ni tulipani se ne zalijeću baš s otvaranjem. Zlobnici bi rekli sada da i proljeće bježi iz Hrvatistana, ne zna jadno koliko mu je pouzdano ovdje najaviti svoj dolazak.
Prema izjavi pučke pravobraniteljice, već petina stanovništva ugrožena je ovdjesiromaštvom, a sigurno je dobrana petina odselila jer joj se ne konobari na Jadranu ovo ljeto da sanira postotak nezaposlenih. Nije čudo da se i proljeće premišlja.
Prvo nas se davilo sa Istanbulskom konvencijom i svi su silno bili opsjednuti time i brojem ljudi koji je bio na prosvjedu u Zagrebu. Vjerujem da do danas nitko ne zna točno ponoviti o čemu se radi tu – o zabrani nasilja nad ženama, o tome da tata i tata glume mamu i tatu na roditeljskom ili o tome da je bogohulna drskost svesti svjetsko življe na muški i ženski rod, kad su tu otvorene još tolike silne varijante u današnje vrijeme.
Crkva uzdiše iza brokatnih haljina biskupskih jer ne može u izravni fight s premijerom koji redovno sjedi u crkvenoj klupi a i pripada stranci čiji birači najviše posjećuju njihove mise. Nije im se ni zamjerio dosad jer je mudar govornik koji ne vreba na polemički trenutak i njeguje tu svoju političku kulturu diskursa i kad su vruće teme u pitanju, ali bi im definitivno bilo draže da se preskočilo ovaj Istanbul bilo.
Izravno na to se nastavila medijska manija o nabavi prastarih vojnih aviona i sigurna sam da i oni nesretnici kojima je isključilo i struju i telefon znaju da stižu borbeni avioni iz Izraela koji nisu više u cvijetu mladosti, i to im je sigurno jako, jako važno nakon gledanja u praznu uskrsnu košaricu.
Ali, tima je možda i bolje od Brođana koji su ostali bez pitke vode za blagdane i još uvijek je nemaju, a rat između gradonačelnika i ministra na tu temu još traje. Tko je kriv za onečišćenje vode, zašto se loptica baca s jednog na drugog i kolike razmjere će poprimiti s vremenom agonija tih ljudi koji se godinama bore da imaju čisti zrak, a sada se, eto, moraju boriti za dva osnovna životna resursa: zrak i vodu.
U međuvremenu je premijer elegantno izmanevrirao ratifikaciju konvencije, uvjerio cijelu vladu da digne ruku za to i poklopio neistomišljenike kojih je, očigledno, bilo i više nego dovoljno u vlastitoj stranci.
Pamtimo da je prošle godine župana koji se recentno proslavio nasiljem nad suprugom ad hoc rješio stranačke iskaznice, a sada i nedužnog ruskog veleposlanika poslao kući kako bih slijedio primjer europskih kolega nakon skandala s trovanjem u Velikoj Britaniji. Premijer je glavni dirigent ovog proljeća.
U najavi su i silne stranačke promjene, čak i čistke. Puk naćulio uši o čemu je riječ. Sve što se ne uklapa u europsku sliku, eliminira se. Neka moćne kolege Europejci vide i zapamte da smo i mi to, tj. da je premijer poput njih i da može plivati i na tim razinama politike; što će sigurno olakšati njegovo buduće djelovanje jer situacija za djelovanje ima more.
Nakon što se riješio svih nedaća koje su donijele glupe meteorološke situacije s požarima, poplavama i zatrpavanjima snijega, koje ga neminovno primoravaju da iziđe na teren, gazi po blatu i viri ljudima u dvorišta, može se posvetiti dijelu posla koji mu najbolje leži, diplomaciji i politici. Bliski kontakt na terenu s narodom u nevolji nije za svakoga i ne ide ga taj dio posla s pučkim folklorom, očajnim ženama i kućnim ljubimcima koji vire iza tarabe, iako se pristojno nacrta na mjestu katastrofe.
U tim situacijama je predsjednica koplje ispred i funkcionira jako dobro u šuškavoj vjetrovci među pogođenim Hrvatistancima, te ih uvijek ostavi s nadom u tom trenutku, pa makar tog trenutka poslije neminovno nestalo.