Sven Adam Ewin
Ulaziš u sobu. Gore, iznad veže,
Kao zombi vise, opuštenih krila,
Sonet do soneta i prijeteći reže,
A pokriva sve ih paukova svila.
Pjesmama se hrane. Tebe srce steže,
Svakoj je na vratu otvorena žila.
Na krvavom podu uokolo leže
Razbacane kosti s ostacima grila.
Na povratku opet do zombija zombi,
Ali ti se ne boj, makar si na meti.
To soneti vrše promotivni lobi!
Ako koji pritom na rame ti sleti,
Možeš biti sretan: bio si u sobi.
Iz koje u ponoć izlijeću soneti.
: