PROSVJETNI SKOK U NEPOZNATO

Za svoje učenike i na kraj Europe

Profesorica Ivana Opačak iz Ekonomsko-birotehničke škole Slavonski Brod sudjelovala je u Rigi, Latvia na eTwinning kontaktnom seminaru Razvijanje kritičkoga mišljenja, argumentacija i debata u razredu i eTwinning projektima, pa nam je za Berlinski glas Berlin zabilježila, približila i opisala ovaj svoj prosvjetni “skok u nepoznato”.

piše: Ivana Opačak
Profesorica sa 17 godina radnog iskustva, s pozamašnim iskustvom rada na (izvan)školskim projektima, tuzemnim i inozemnim seminarima, opipljivim rezultatima (kojima sam zadovoljna, a nije lako ispuniti moja očekivanja)…

Što će mi ovo!? Pakiram putne torbe i razgovaram sama sa sobom… pomalo u strahu jer svako inozemno iskustvo skok je u nepoznato…

Digitalizacija (škola za život), cjeloživotno učenje (učenja za budućnost)… Kontaktni eTwinning seminar u Rigi „Razvijanje kritičkoga mišljenja, argumentacija i debata u eTwinning projektima“… Umom odzvanjaju čudni pojmovi… Pomalo ljuta na sebe jer sam si sama skrivila (n)ovu nervozu, na Tuđmanu čekam dvije kolegice koje putuju u Latviju sa mnom (a koje poznajem tek preko maila, fba, vibera) i ponavljam si razloge zbog kojih sam se prijavila na seminar:  Profesorica sam mentorica – MORAM učiti, napredovati. Voditeljica sam novoosnovanoga školskog debatnog kluba. Što ću ponuditi vrsnim debatantima u svojoj školi? ETwinning projekti su „must have“ u Erasmus+ projektima… i prozor u svijet mojim učenicima, građanima Europe… Znam kako je teško bilo napisati kvalitetnu prijavu, biti jedna od (samo) tri hrvatske predstavnice u Latviji. Eto i prilike doživjeti Rigu, Latviju!

Tek jedan osobni trenutak (upoznavanja) s kolegicama… i razgovor skreće u smjeru učitelj – učenje – učenik. Na pravom sam mjestu… u pravom društvu! Možda neće razumjeti oni koji rade s papirima, za stolovima u uredima… gdje izvire taj entuzijazam… i kako se dva/ tri entuzijazma prepoznaju… i kako, i kad odete iz škole, od učenika, oni putuju s vama…

Let do Münchena traje sat i pol… Nije baš jednostavno pratiti upute za transfer na münchenskom aerodromu… i doslovno ulijećemo na avion za Rigu. (Zato će u povratku pasti i kavica i pizza na milanskom aerodromu, ali će dva leta od Rige do Zagreba trajati više od četiri sata!) Nakon dva sata pogled iz snova… Osjećam da mogu zagrliti stabla! Poslije ću doznati da je više od 40% površine Latvije prekriveno šumom, da je Latvija bogata jantarom, da je jantar fosilizirana smola i, iako nije mineral jer nema kristalnu strukturu, smatra se dragim kamenom…

Napokon, na odredištu, pada prva fotografija… koja mi govori: S učiteljem kojega ni ne poznaješ kao da znaš, možeš sve. Osjećam radost i ponos: Za svoje učenike, sa svojim učenicima i na kraj Europe!     

Seminar je tek poslijepodne, a prve šetnje nepoznatim gradom uvijek su najljepše.

Ne znam je li to providnost ili ovo brodsko srce intuitivno uvijek nađe put do rijeke… S jedne strane rijeke Daugave industrijska četvrt s kolosalnim Z blizancima, s druge pravi dragulj – Stara Riga. Riški dvorac, katedrala, crkva sv. Petra, Kuća crnoglavih, Barutna kula…

Crna mačka svojevrstan je simbol grada i, baš kao svaka junakinja legende, raspiruje maštu – priča se kako je neki obrtnik, kojega nisu htjeli primiti u jednu gildu (srednjovjekovni savez zanatlija), na krovu svoje kuće, u znak protesta, napravio skulpturu crne mačke koja okreće leđa (ma, stražnjicu) sjedištu gradske gilde. Poslije su obrtnika primili u gildu, ali dostojanstvena, ponosna mačka je ostala vani…

Pitoreskne građevine u stilu secesije dovele su Rigu na listu svjetske baštine, a zbog čarobnoga, romantičnog štiha često ju zovu Parizom Baltika. Iako ju još zovu gradom oblaka, Riga nas je dočekala okupana suncem…, a bilo je potom i minusa… i žestoka vjetra… i magle koja je na kraju doista progutala rijeku.

Nismo imali puno vremena za druženje, povijesno i kulturološko istraživanje Rige, ali su pitoma gradska jezgra, riški suvenir balsam (kojemu taje recept, a pije se kao biljni lijek), bajke i legende naše vodičice zapalili u srcu žar, utisnuli u nj želju da se vrati(m) onamo. Doduše, ne na seminar.

Ah, da, seminar… 18. – 21. Listopada 2018…. Predavači vrsni: Oscars Kaulens, Liene Dreimane i Baiba Suseja, sve sami metodički, IKT i eTwinning znalci; organizator: latvijska nacionalna agencija za pružanje podrške eTwinning korisnicima… 35 osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika općeobrazovnih i strukovnih predmeta iz devet europskih zemalja (Portugala, Njemačke, Mađarske, Češke, Ukrajine, Gruzije, Litve, Latvije i Hrvatske)… Sve aktivnosti financirane su od strane Europske unije preko Agencije za mobilnost i programe Europske unije.

Sada kad su se dojmovi slegli, iskreno spoznajem da nikada nisam bila na kvalitetnijem… i zahtjevnijem seminaru. (A učila sam već o zahtjevnim temama – poticanju emocionalne inteligencije i poduzetništva u razredu – u Birminghamu i Londonu!) Osnovni ciljevi bili su profesionalno umrežavanje s europskim kolegama i pronalaženje partnera za rad na eTwinning projektima; stjecanje znanja i vještina potrebnih za planiranje i kreiranje eTwinning projekta te upravljanje istim na eTwinning platformi (rad u TwinSpaceu i organizacija eTwinning Live događaja); stjecanje znanja i vještina potrebnih za svrhovitu uporabu naprednih IKT alata (kreiranje digitalne infografike, digitalnih društvenih oglasa/ reklama i dnevnika) te suvremenih nastavnih metoda (kritičko čitanje, argumentacija, javni govor, „tiha“ rasprava i debata) u razredu i eTwinning projektima; kreiranje i registracija konkretnih eTwinning projekata prema osobnim i profesionalnim interesima sudionika. (Za one koji ne znaju, eTwinning je jedna od aktivnosti programa Erasmus+ Europske unije namijenjena međunarodnoj suradnji nastavnika i učenika te profesionalnom usavršavanju (ne)nastavnoga osoblja.)

Prvoga sam dana s ponosom nosila kravatu oko vrata. Svi su sudionici seminara znali da se upravo toga dana, upravo u mojoj školi, u mom rodnom gradu (gradu kravate) i u mojoj zemlji obilježava Svjetski dan kravate i da je kravata hrvatski proizvod.

Samo učiteljski entuzijazam može na jednom mjestu okupiti toliko predivnih ljudi… i dovesti do toliko velikih ideja… Moja hrvatska kolegica Helena odavno poučava u školi za život; ona je dokaz, stasom i glasom, likom i djelom, da hrvatsko obrazovanje ima svijetlu budućnost. Nataša je prava Dalmatinka – ona gušta baš u svemu… na neki poseban način; njezina ljubav prema kazalištu i dramskom stvaralaštvu njezinih učenika doista nadahnjuje. Turkinja iz Njemačke Cansu s toliko strasti brani vlastite ideje u grupnoj debati – vidim ju u razredu kako jednako strastveno progovara o zabrani ulaska dizelašima u Stuttgart. O, kakav bistar um i fokusiranost na zadatak ima Nijemac Frederik… koji ruši moje predrasude o Nijemcima bez imalo smisla za humor! Portugalka Isabel samozatajno doprinosi debatnome timu na seminaru, a na izletu s velikim osmijehom, raširenih ruku iskače iz svake moje fotografije…

Nedostajalo nam je vremena za druženje, ali ukrali smo od sna večer za pamćenje u tradicionalnom pubu  uz živu glazbu… i jednu interaktivnu predstavu s mađioničarom… Nakon samo četiri dana zajedničkoga rada i druženja, osjećam da ih poznajem. (Čini se da je tamo, negdje daleko, lakše biti svoj; čovjek u neizvjesnosti kao da je lišen svih predrasuda i vlastitih ograničenja… i sve svoje resurse spontano upre kako bi bio ono što jest i vidio samo ono što jest…) Zamišljam njihove učenike. Vjerujem da učitelj oblikuje i um i karakter svojih učenika.

Ne dvojim: 20 marljivo ispisanih stranica bilježaka pomoći će i meni i mojim učenicima. Već sljedeće srijede zajedno ćemo kritički proučavati tekst o proizvodnji genetski modificirane hrane (na nastavi etike), oblikovati argumente (pr)opozicije te kroz debatu pokušati uvjeriti svoje „protivnike“ u valjanost/ osnovanost naše teze i tzv. casea.

Očekuje nas naporan rad na eTwinning projektima. Neposredno prije odlaska u Rigu s europskim sam partnerima pokrenula eTwinning projekt Every Vote Counts čiji su osnovni ciljevi upoznavanje mladih s radom institucija Europske unije (kroz suradnju s učenicima iz zemalja partnera) i poticanje mladih da izađu na glasanje za zastupnike u Europskom parlamentu u svibnju 2018.

Tijekom seminara u Latviji (s partnericama iz Njemačke i Latvije) pokrenula sam novi eTwinning projekt Eco Act gLocally (ekološke tematike). O, kako sam ponosna što će nam upravo problemska situacija (zagađenje zraka) u Slavonskom Brodu – najvećem gradu na granici Europske unije – poslužiti kao tzv. case study na temelju kojega ćemo s mladim eTwinnerima brusiti kritičko mišljenje i tražiti konkretna rješenja za konkretne ekološke probleme. Građanski odgoj i obrazovanje na djelu! Ideja u dalekoj Latviji koje bez mojih učenika ne bi bilo…

I moja (Ekonomsko-birotehnička) škola će profitirati. Intenzivirat će se suradnja školskoga debatnog kluba s Europskim domom u Slavonskom Brodu uključivanjem u javne tribine i panel-rasprave lokalne, regionalne i nacionalne tematike. U listopadu smo već sudjelovali na susretu mladih u Tehničkoj školi (gdje su predstavljene mogućnosti za mobilnost mladih i njihovo uključivanje u rad savjetodavnih lokalnih tijela) i na panel-raspravi o budućnosti Europe (Slavonije) u Gradskoj knjižnici. Jedna se učenica trenutno priprema za mobilnost u Bugarsku.

Ah, učenica… Kao da i ja putujem u Bugarsku! Bistrih misli. U tome i jest čar – ja u srcu nosim njih… i oni, u mislima, kamo god pođu, nose mene. Osjećam to… i zahvalna sam na tome. I ne dvojim: spremna sam na Sutra, na školu svake vrste, na novo putovanje!