piše: Gordana Sever
I ovih dana pokušavam ostati ravnodušna na sve ovo što se dešava, ne izdržavam potpuno, pa “upadam” samo sa kratkim komentarima. Osjećam se kao expres-lonac koji s vremena na vrijeme mora ispustiti malo pare, jer bi inače eksplodirao …i dobro je dok sustav funkcionira i vrlo sam zadovoljna što i kod mene radi bez greške i nema eksplozije, ali ipak teško je ostati potpuno ravnodušan na sveopću konfuziju gdje svatko vuče na svoju stranu i teško je ponekad i za shvatiti tko kakvu igru igra, jer ili svatko spašava sebe, oni drugi sitni kalkulatori gledaju kako iskoristiti sveopći kaos za progurati sebe i zadovoljiti svoje apetite, neki su zbunjeni i ne znaju kome se prikloniti, ostalima je jasno što se dešava te da nemaju velikog izbora, nemoćno promatraju..ne čineći ništa…i sve je postalo i bez glave i bez repa.
Prosvjednici se svake večeri šeću, naročito po Zagrebu, instant-vođa vrlo revnosno maše sa megafonom i traži i on svoje mjesto pod suncem, iako vam ne govori ništa, “dreči” neke floskule, traži političku vlast i moć, to nam je i sam rekao …i ne znam zašto mi to opet na nešto smrdi …i to jako ..a i ta stranka koju misli osnivati, bila bi zapravo ogranak, podružnica neke vece i moćnije, a on nečiji mladi šegrt.
I dobro bi bilo još jedanput pogledati “Kuma”, za osvježiti pamćenje, pa onda to probajte usporediti sa trenutnim događajima uz napomenu da je svaka sličnost sa stvarnim događajima i osobama slučajna.
I baš mi ovih dana na pamet padaju različiti filmovi, nekima sam i zaboravila i naslove, toliko sam ih davno gledala, ali mi se poput bljeska pokazuju scene pred očima.
Recimo, sjetila sam se i onog fotografa koji je mijenjao fotografije vojnika i znakovlja, ovisno o trenutnoj sili i gle čuda!
Trgaju se nekada toliko drage i profitabilne HDZ-iskaznice da bi se mahalo sa onim SDP-ovskim …a zapravo smo interesantna država i kod nas je bolje nego u Brazilu za vrijeme karnevala, jer kod nas karneval traje bez prestanka …ne stignu se toliko brzo niti mijenjati maske, iako je zapravo sve isto.
Recimo vuk i vukodlak …dođe na isto. Dobro, vukodlak je malo opasniji, jer je preko dana čovjek, a za vrijeme punog mjeseca pretvara se u zvijer. I to me podsjeća na odredjenu stranku. Glume da su uz Vas, a zapravo Vas i oni masakriraju!
Zatim vampiri ili drakule, itd. itd.
Najgore je nemaskiranima, koji ne vole karneval …i to se vidi, pa se moraju sakrivati i bježati od zvijeri i svjesni su svega, i opet mi pada na pamet film o zombijima. Svi skupa u napadu na one koji još nisu i ne žele postati kao oni.
Ružni i jezoviti zombiji!
…a ja ne želim biti vukodlak, niti vampirica, zombi jos manje, biti ću možda radije vještica …i bez straha …postoje i one dobre i nisu sve ružne i na metli ..samo malo čarobiraju. Postoje i muški …vještci …isto sasvim dobri i na mjestu …i oni poznaju kojekakve magije.
Ostali ih nazivaju vješticama, jer su drugačije od njih, stalno nešto kombiniraju i ne idu u korak sa ostalima …ponekad i malo ispred, pa ih primjećuju …a to oni vukodlaci ne trpe, jer žele zombije …i zato biram biti vještica, a ovo moje pisanje možete slobodno shvatiti kao čarobiranje, a sakrivena sam duboko, duboko u šumi da me ne bi spalili na lomači….
Subscribe
0 Comments