Rođena je 1949. u gradu sunca i pjesnika, Mostaru. Završila je elektrotehničku školu i radila kao elektrotehničar u Mostaru do 93. godine, kada je ratni vihor donio u Švedsku. Pomalo se bavi slikarstvom, a u zadnje vrijeme se potpuno posvetila poeziji. Učestovovala je u mnogim zbornicima, a izdala je i prvu zbirku poezije ”Dunjaluk u fildžanu”. Nada se da će napisati još mnoge stihove i njoj veoma drage istinite priče poput ovih koje ćemo složiti u rubriku Sjećanja na dane i ljude. (Urednica)
1. MAJ
tekst: Ognjenka Kalajdžić
Divan dan, kakav samo može biti u Mostaru i za Prvi maj. Ako nije usula dosadna kiša, onda grane sunce k`o tepsija. Vazduh je ipak još hladan, pa nije prevruće. Lagani vjetrić se pobrine da bude baš ugodno. Uranačka muzika davno prošla.
Obaveza koliko god hoćeš. Kolač još nisam filovala.
Vikleri na glavi, sudi od sinoć neoprani. Do dva se sjedilo i pijuckalo. Već se počelo slaviti.
Ove godine nemamo problem s janjetom. Na Smaji je red. Nikola će pripremiti piće, iako kafana ima na sve strane. E, ja ću vala samo koktu, pa nek je nezdrava koliko god hočeš. Djeca se sad znaju sama spremati, pa mi je mnogo lakše.
Ipak sve stigoh, iako moj gospodin još mahmura.
-Hajde tušni se, pa da idemo. Svi su stigli.
-Šta im je, gdje su požurili, cijeli dan je Prvi maj.
Sjeli smo u auto, upalili muziku i ko da smo popili, sve četvero počesmo pjevati. Ima nešto u tim prazničnim danima. Duša se nekako raskravi, pa tijelo hoće da lebdi.
Nađosmo parking, iako malo udaljeno od mjesta koje su prijatelji zauzeli. Miris pečene janjetine se širi na sve strane.
-Haj´mo prvo popiti kafu.
-Pogledaj koliko ima svijeta, sve je puno k`o šipak.
-Hajte vamo- dovikuje nam Vesna.
-Mora da je jutros bio zornjak, pa ovoliko kasnite – nastavlja Huso.
-Nos ga đavo, što nas sramoti, govorim ja.
Hahaha smije se moj muž,
-Sa mnom nije ..hahaha
Sjedosmo. Zvučnici se treskaju od glasne muzike:
-Di si bia, di si bia kad je grmilo, kad je sijevalo …Neponovljivi Oliver Dragojević.
Ja uzeh kafu i koktu. Prinesoh je ustima i …ugledah plafon moje sobe u Švedskoj. Nigdje nikoga.
Mnogi nisu ni živi, ah, nek im je laka crna zemlja. Pravi prijatelji su bili. Kakav divan život smo imali.
Fenimenalno