tekst: Sonja Breljak
Berlin/ Vrijeme prije Božića i ove su godine obilježili brojni skupovi, svečanosti, prijemi. Kako oni na radnim mjestima, tako i oni u udruženjima, institucijama, među pojedincima. Slavilo se već prema tradiciji i u hrvatskim udruženjima i društvima. Bilo je zanimljivo među radnim kolegama, lijepo uz bogat program Hrvatske zajednice, kulturno na božićnom koncertu kojeg je priredilo Veleposlanstvo u suradnji s HKM Berlin.
Ovaj koncert je priređen nakon prijema u Veleposlanstvu Republike Hrvatske. Na sličnom prijemu godinu prije, netom po dolasku u Berlin veleposlanika Gordana Grlića- Radmana, gost je bio Davor Ivo Stier, tada već bivši (od 2016. do 2017.) ministar za vanjske i europske poslove Republike Hrvatske.
U vrlo lijepom pozivu za ovogodišnji božićni prijem, veleposlanik Gordan Grlić- Radman je ukratko sažeo svoj skoro godišnji boravak u Berlinu i opisao otvoreno i intenzivno upoznavanje s Hrvatima širom Njemačke, te najavio na ovogodišnjem božićnom prijamu nazočnost gosta iz Hrvatske, Zvonka Milasa, državnog tajnika u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan republike Hrvatske.
U sjeni vrlo lijepog prijema otvorenog s par govora, te nekoliko lijepih glazbenih dodataka i mogućnosti druženja i osobnih razgovora, uz ukusno iće i piće, ostao bi nepoznat jedan detelj da moja kolegica novinarka nije pogriješila vrijeme održavanja prijeme, pa se pred vratima Veleposlanstva pojavila cijeli sat ranije. Osiguranje ispred izvijestilo ju je kako ne može ući jer je “u tijeku zatvoreni sastanak Zvonka Milasa sa HDZ-om”. Ahaaa!
Informaciju ili obavijest za medije o ovom susretu nisam ni prije a niti kasnije pročitala nigdje, niti je u svom govoru, održanom sat kasnije na božićnom prijemu, državni tajnik spomenuo bilo kakav prethodni susret i sastanak s HDZ-om ili bilo kojim drugim pojedinačnim udruženjem berlinskih Hrvata.
Da je za takvim, ali otvorenim susretom sa svim društvima bilo potrebe svjedočim jer smo i mi iz uredništva Hrvatskog glasa Berlin u međuvremenu pisali otvoreno pismo i Zvonku Milasu i Andreju Plenkoviću u povodu, blago rečeno, potpuno čudnog tijeka i rezultata, izbora za savjetnika Vlade Republika Hrvatske u kojemu su podsjećam, od sedam kandidata u Njemačkoj, među kojima su bile i četiri žene, izabrana trojica muškaraca, i svi iz ogranaka HDZ-a a među njima i kandidat iz Berlina, u to vrijeme skoro netom pristigao u Berlin iz Hrvatske i bez ikakva iskustva u iseljeničkim temama, u radu društava, osim naravno, članstva u HDZ-u.
O, da, na ovu temu, mogu biti iznenađeni Hrvati u Irskoj koji se čude nedavnom pozivu na prijem tamošnjeg HDZ-a (bježe od politike a ona za njima), pa evo pojašnjavam, ogranci HDZ-a, povezani u koordinacije širom Njemačke, registrirani su kao kulturna udruženja (sic!) jer kao stranačka društva druge države na treritoriji Njemačke, i ne bi imali pravo djelovanja u Njemačkoj. Bolje rečeno, domaćini Nijemci o tome pojma nemaju. A mi ih doživljavamo posebno pred izbore kad nas s izbornim, promidžbenim letcima dočekuju ispred crkve ili pak i prije zvanične objave i poziva iz Veleposlanstva, pozivaju na skup (predavanje Mira Kovača, predsjednika Odbora za vanjsku politiku Hrvatskoga sabora.) u Veleposlanstvu (!?).
Kako to da naši politički dužnosnici u Hrvatskoj, po stupanju na dužnost na kojoj predstavljaju i obraćaju se svim Hrvatima bez obzira na politička i druga opredjeljenja, tu istu činjenicu vrlo brzo zaborave, pa zaborave i na druga udruženja u Berlinu i Njemačkoj te privilegij službenog sastanka (čak i zatvorenog za javnost – tajnog? ) omoguće ( i to u prostorima Veleposlanstva Republike Hrvatske, našeg službenog diplomatskog predstavništva) samo i upravo ogranku ili koordinaciji HDZ-a?
Gdje je tu zdrava logika dugoročnog djelovanja domovine prema iseljenicima (ako zanemarimo sitne, političke, stranačke interese)?