piše: Sandra Marelja Muić
Ode nam i Ivo, naglo i neočekivano, prekratko u ovozemaljskom životu. Prekratko poput onog haikua o kojem je raspravljao u ekranizaciji Tomićevog romana.
Zapljusnu nas ta vijest zajedno sa ovim valom hladnoće, nikako da se čovjek ugrije nakon toga.
Nema kuta Hrvatske u kojem se ljetos nije žalilo za Oliverom, a sigurno danas nema mjesta gdje ljudi za Ivom Gregurevićem ne žale.
Suvišno je komentirati njegovu glumačku veličinu ili umijeće, to će uraditi struka i kolege, koje su neutješne zbog gubitka svog, nadasve prijatelja i velikog čovjeka, kako sami kažu i kako ga je, uostalom, njegova publika i doživljavala.
– Ne želim da me se pamti po ničem drugom nego po ulogama – rekao je Ivo svojedobno, izbjegavši opet davati intervjue ili ikakve izjave za javnost.
A nego šta ćemo nego ga pamtiti po tome, od onih dramatičnih do onih najprizemnijih likova koje je glumio. Tko ne pamti scenu iz Velog mista, kad Ivo- Netjak uči plesati sa učiteljicom Zdravkom Krstulović – Violetom i struže svojim cokuletinama po parketu salona poput valjka za asfalt i stišće učiteljicu oko struka kao golovrato pile. Jako je mlad bio u toj ulozi došljaka u grad igrajuĆi uz glumačkog barda Špiru Guberinu, koji ga je , eto rođen 1933. uspio nadživjeti.
Za nas koji smo proveli godine u iseljeništvu , pogotovo one u prošlom stoljeću, legendarne njegove uloge gastarbajtera. Film iz 1977. „ Ne naginji se van“ gdje, kao mladi Filip dolazi u Frankfurt i pokušava sebi organizirati novi život, film gotovo star kao i ja, kojeg generacije i danas gledaju. Cinco u filmu „ Kad mrtvi propjevaju“ gdje tvrdi da je umro iako je živ i uloga Marinka u „Što je muškarac bez brkova“ gdje je konsterniran pomišlju da bi on mogao kupiti japansko auto kao njemački gastarbajter.
U današnjem glupaniziranom medijskom svijetu i prevlasti foliranata u hrvatskom javnom životu, odlazak takve ikone nemjerljiv je gubitak. Ivo je bio sinonim neke iskonske kvalitete i ljudskosti, čvrst i kvalitetan poput slavonskog hrasta. Potpuno cijepljen od naslikavanja, suvišnih izjava, jeftinog nacionalizma i populizma, nedostajati će nam Ivo poput dobrog susjeda preko puta.
Nedostajati će nam čovjek koji je na ekranu mogao i šutjeti, ali se kanal nikad ne bi prebacivao.