ZAHVALNOST

tekst: Stjepan Poljaković
Nije prvi puta da pišem o zahvalnosti. Zahvalnost, biti zahvalan, kome zašto i kako?

Upravo završava sezona darivanja.

Promatrao sam  majke, bake, sestre koje kroz godinu na povratku sa „štela“ navraćaju u trgovine po Austriji i kupuju gomile sitnica  za unučad i djecu.

Nameće mi se jedno pitanje. Koliko zahvalnosti dobiju za to?

Moj možda subjektivni osjećaj je da zahvalnosti nema ili je ima tragovima. Postali smo konzumerističko društvo. Naš život je sve više stampedo a ne hod, sve oko nas uvlači nas u vrtlog i tek posebni stres ili događaj natjera nas da stanemo i da se zamislimo.

Duže vrijeme me prati osjećaj emocionalne  hladnoće, nešto mi govori da smo zagazili u vrijeme turbo egoizma. S jedne strane zapljuskuju nas plime patetičnih izjava, citata, a s druge strane, na što nam se svodi naš društveni život? Kako izgledaju izlasci mlađarije i na što se oni svode ? Kakav duh vlada na društvenim događanjima?

Egoizam je u dobroj mjeri posljedica nedostatka zahvalnosti.

Zahvalan čovjek shvaća da ništa nije došlo po sebi, nego je posljedica nečijeg djelovanja. Bilo da se radi o ljudskoj ili božanskoj intervenciji sve što imamo i što nam se događa nije slučajno, uzrok je nekada teže prepoznati i dokučiti ali postoji.

Konzumeristi zastupaju stav da na sve imaju pravo i da je sve tu za njih, i nije da nije, samo je pitanje koja je cijena toga uživanja i u konačnici u kojoj je to mjeri svima dostupno?

Što se događa kada okusimo dugo željeno ? Koliko traje užitak i kako se poslije svega osjećamo?

Zahvalan čovjek sretan je zbog spoznaje da se netko potrudio oko nas, svjestan je da postoji netko tko će se za njega zauzeti i to mu  je i ohrabrenje i utjeha. Iz zahvalnosti prema nekome ili nečemu spremniji smo dijeliti ono što smo dobili.

Nezahvalni ateisti ili nevjernici uopće imaju zgodan izgovor za svoju nezahvalnost. Ne vjeruju u Boga pa nemaju kome biti zahvalni.

Zahvalnost kao takva ne mora biti vezana za vjeru, zahvalnost je stanje svijesti, biti svjestan da si dio jednog kruga, jednog toka, samo jedan od kotačića ili kamenčića u mozaiku.

Mislim da se zahvalnost može i uvježbati. Kad god vas obuzme malodušnost, depresija, ljutnja, strah,  sjetite ste da ste nekada makar jednom bili pola sata u lijepoj prirodi.

Ne želim nikome popovati, želio bih da u godini koja je pred nama imamo snage i volje nositi se s bremenima svakodnevnice. Želio bih da se vježbamo tražiti svijetle strane življenja, moje osobno iskustvo je da je tu puno lakše ako smo prije svega zahvalni na onome što već imamo.

Puno Biblijskih stihova počinje sa sjeti se ili spomeni se, u prijevodu, utješi se, a ja se spomenuh stihova proroka Habakuka i želim da nas ti stihovi vode kroz godinu u koju ugazismo.

Jahve, čuo sam za slavu tvoju,
Jahve, tvoje mi djelo ulijeva jezu!
Ponovi ga u naše vrijeme!
Otkrij ga u naše vrijeme! (Habakuk3.2)

Sa željom da ohrabreni  i utješeni brodimo godinom koja je pred nama pozdravljam vas i zazivam na sve Božji blagoslov i svako dobro.