piše: Žarko Delač
Zagreb/ Rekonstrukcija zagrebačkog rotora još je jednom nametnula pozornost građana u hrvatskoj metropoli na prometne gužve i zastoje.
Pri tome, od odgovornih se traže rješenja i potezi koji će svakodnevne zastoje na cestama smanjiti i to je izgradnja novih mostova, nadvožnjaka, podvožnjaka, integrirani gradski i prigradski promet a čuli smo nedavno ideju gradonačelnika Bandića i o izgradnji tunela kroz Medvednicu.
No, ne mogu se oteti dojmu kako bi u prvom redu trebalo poraditi na daleko jeftinijim i pristupačnijim prijedlozima uobičajenim i mnogim europskim metropolama. Dakako, jedna od njih je zabrana prometa u središtu grada koji bi trebao postati oaza za pješake i bicikliste. Osim utjecaja na prometne gužve ovakvo bi rješenje pridonijelo i čišćem okolišu.
Ali, kao i u mnogo sličnih slučajeva problem su ljudi i njihove navike kojima se političari ne žele suprotstaviti. Zamislite, što bi se dogodilo kada recimo zaposlenici hrvatskih šuma ili ministarstva vanjskih poslova koji rade u centru Grada ne bi mogli doći vozilima na svoja radna mjesta? Telefoni bi se užarili, vršio bi se pritisak na donositelje takve odluke, a sigurno bi bilo i niskih udaraca i prijetnji.
Vjerojatno su naše svakodnevne navike razlog što nismo usvojili i rješenje da koristimo kolničke trake naizmjenično tj. više traka za ulazak u grad ujutro i obratno poslije posla kada se vraćamo kućama.
Nadalje, u jednoj bogatoj Americi vrlo se rijetko može vidjeti samo jednu osobu u vozilu što je kod nas postalo pravilo. Vjerojatno je razlog u tome što se i mnogobrojni reklamni panoi uz ceste koriste za psihološke poruke kojima se potiče na vožnju susjeda na posao, a brojne ustanove i firme honoriraju zajednički dolazak zaposlenika na posao ili korištenje bicikala. Ima čak i slučajeva da se pojedinačne vožnje u prometnim špicama i financijski kažnjavaju.
Zbog toga nam ne preostaje drugo nego sačekati rekonstrukciju rotora čime će se novim građevinskim zahvatom smanjiti gužve na zapadnom ulazu u grad. Očekujući da će završetak biti u planiranom roku koji se poklapa i sa završetkom izgradnje Pelješkog mosta (pitanje je: za koliko bi mjeseci Kinezi rekonstruirali rotor?) preostaje nam nada i u skori početak izgradnje jarunskog mosta. Nakon toga i proširenje glavnih gradskih prometnica dodanim voznim trakama i tko zna kojim novim projektima.
Jer, glavno je da ne mijenjamo svoje navike u koje se ubraja posjedovanje nekoliko mobitela, vožnja vlastitim vozilom koji je uglavnom kupljen na kredit do posla i trgovine ili posjedovanje barem jedne vikendice uz postojeću kuću i stan.
I sada, neka se netko usudi kazati što u tome ima loše, a tako i tako za sve su krivi političari na vlasti. Ako ne oni onda sportaši kao što su sada i krivi rukometaši što su izgubili od jedne mnogoljudne zemlje poput Brazila.
Možda Hrvati nešto nauče i od Kineza Pod naslovom:Izvor Večernji list,može se počitati sljedeće. Zabave nema,Kinezi samo rade,bit će most i pije roka. U Komarni je sada nešto manje od stotinu kineskih radnika, a za nekoliko mjeseci bit će ih i četiri stotine uz devedeset Hrvata. Zamisli ti da je nas sto u Kini u ovakvom selu ka šta je Komarna. Svi bi Kinezi sigurno već govorili hrvatski. Da je namjesto Kineza sto Dalmatinaca u selu, od cike i vike sve bi se pušilo. A Kineze u Komarni ni ne osjetiš. To su ljudi uredni, pristojni, nema galame, u deset… Read more »