Iz naše arhive/ objavljeno 13.12.2015.
Ivan Babić
Zatvaram ti oči
na odlasku.
Spavaj!
Zasijane zvijezde tiho niču.
Vraćam ti na lice prvu masku,
iz pamćenja brišem zadnju priču.
Tijelo ti treperi
na odlasku.
Miruj!
Aure u mraku polagano plove.
Osjetit ćeš dah pri zadnjem prasku,
prepoznati glas što te zove.
Ni mirisa nema
da te oda.
Zbogom!
S molitvom te rasipam u rijeku.
Duh ponovno lebdi iznad vóda.
Ne budi se – ljubav je u tijeku.
«Kasna molitva prstiju», Ceres, Zagreb, 1999.
Nagrada Tina Ujevića nije pala u kržljave ruke, dragi pjesniče Babiću! 😀
Vidim i drago mi, kao Vrgorki i ljubiteljici poezije! <3
Vrgorka je naziv kojima se časte stanovnice Vrgorca od pamtivijeka, a u pravopisima se može naći Vrgorčanka. Muški rod, kao što je i očekivano, jednostavan je u svom obliku od pamtivijeka: Vrgorčanin!
Samo ženski rod uvijek komplicira. 😉 😀