Djoko Erić
Mamuran ustaješ svakog jutra
Skoro do mučnine od svega sit
Zašto se opet buditi sutra
Kad će i ono bljutavo biti
Pronađi nešto što ti je sveto
Pa mu se onda ko bogu klanjaj
Neka ti u zimu bude ljeto
Od vjetrine se u njega sklanjaj
Pa ga sačuvaj u tajnom kutu
Neka je za tebe čitav svijet
Idući po kaljavome putu
Pronesi ga k’o rijedak cvijet
Pa neka bude i stvar djetinja
Važno je da je tvoja svetinja