(I ne samo) Književna preporuka
piše: Igor Matijašić
Mene je oduševila i doslovno sam je “progutao”!
On je Irac koji je doselio u Hrvatsku. Za razliku od mnogih koji odlaze u suprotnom smjeru, on je izabrao našu domovinu za život.
I nije se pokajao (iako je na svakom koraku nailazio na čuđenje – Zašto si došao?).
Štoviše, optimizma mu ne nedostaje!
Ima li boljeg početka za čitatelja od uvodnih rečenica – “Volim Hrvatsku. Iako me ponekad izluđuje…”
I pregršt rečenica koje gotovo da i sam potpisujem u neprekidnom “ratovanju” sa svima koji su izgubili nadu:
“Ne usuđujem se reći da imam rješenja za hrvatske probleme, ali sam apsolutno siguran da nam negativnost i inercija neće pomoći da od ove zemlje stvorimo prekrasno mjesto za život.”
“Što bi se dogodilo kad bismo krenuli prepoznavati dobre stvari u Hrvatskoj i zapravo govoriti da su dobre – npr. naši učitelji, naša klima, ljudskost, humor, umjetnička scena…”
“Mlade ljude treba potaknuti da koriste svoje iznimne talente i intuiciju kako bi činili upravo to… koncept svakog biznisa je pronaći ono što ljudima treba i ponuditi im bolje rješenje od onog koje imaju.”
“Sljedeći put kad vam netko krene nizati hvalospjeve o Lamborghiniju ili Bugattiju, samo zaustavite razgovor i vratite ga na činjenicu da je najbolji automobil ikad napravljen u povijesti industrije razvila grupica mladih Hrvata iz Svete Nedelje.”
I još čitav niz sličnih… optimističnih, poticajnih, vrijednih, znakovitih…
Kao neprestan dokaz koliko nekad podcjenjujemo sve što nas okružuje i koliko smo zapravo sretni time što imamo i mjestom gdje živimo!
A za sve one koji i dalje smatraju da je u Irskoj trava zelenija pisac podvlači i ovo (doslovno i metaforički) – trava je uvijek zelenija tamo gdje je zalijevate…
Iako niti on (baš kao niti ja), ne uskraćuje svakom čovjeku slobodu izbora i odluke gdje će živjeti, samo napominje – odluka mora biti razumska i počivati na zdravim temeljima, ne promjena radi promjene i bježanja od nečega, već svjestan izbor onoga što nas očekuje.
Nakon čitanja ove knjige, baš kao i autorica predgovora, nasmiješio sam se, otpio gutljaj crnog vina, duboko udahnuo i rekao – hvala ti, Paul!
I moj je brod (i nadalje) Hrvatska…