Jadranka Ivanović-Bolog
U praskozorje uho svemira
je glasna, raštimana harfa,
zvukom put neizvjestan nagoviještava.
A tamo na putu
sa krune od trnja
zvijezde krvlju kapaju
vrele uzdahe konjanika
u galopu prema ekstazi,
vremešni muškarac i žena
opet postadoše radosnom djecom…