PREDNOST POTREBAMA A NE PRAVIMA

Jesmo li spremni za nacionalizaciju i jačanje institucija države?

piše: Žarko Delač
Dobro je poznato kako su vrlo često bivši pušači postali okorjeli anti pušači, atesti gorljivi vjernici ili donedavno aktivni komunisti zagovornici kapitalizma.

Upravo su ovi potonji sigurno zgroženi izjavom njemačke kancelarke kako treba nacionalizirati strateška poduzeća. Dakako da u tome vide prijetnju i globalisti i vlasnici multinacionalnih kompanija koji se ponašaju kao država unutar države.

Na koji će se način ovaj proces, koji je za sada jedini aktualni odgovor na svjetska gospodarska kretanja i u prvom redu kinesku ekspanziju, odraziti u našem dvorištu, teško je prognozirati. Jer, mi se bavimo i nadalje sami sa sobom i vodimo beskorisne rasprave o avionima, referendumima, međunarodnim tužbama i PR potpisivanjem raznoraznih ugovora i državnih pomoći pojedinim regijama tijekom izmještenih sjednica vlade.

Dugoročna i strateška promišljanja daleko su od naše stvarnosti iako je i prilikom ulaska u EU bilo trezvenih glasova kako je takva politička organizacija nepotrebna.

Možda je sada s vremenskim odmakom jasnije kao je sve trebalo ostati na razini ekonomske unije i jedinstvenim EU tržištem i tako parirati svjetskim igračima. No, politički nagon za upravljanjem i odlučivanjem koji nije samo naša specifičnost bio je jači i sada imamo situaciju da iz takve umjetne tvorevine izlazi Velika Britanija.

Za nadati se je kako će intervencije u gospodarstvo vodećih europskih država slijediti i Hrvatska te da više nitko neće ni u primisli spomenuti prodaju HEP-a, Hrvatski šuma ili voda. Dapače, potrebno je još snažnije intervenirati u industrijski razvoj i gospodarstvo i na taj se način pokušati približiti brojci od 13% industrijske proizvodnje koju je nekada imao Zagreb na području država jugoistočne Europe!

Da ne bi bilo zabune riječ je o nekadašnjim jugoslavenskim državama te Bugarskoj i Albaniji, a  podatak je iz udžbenika geografije za osnovne škole iz 70-tih godina prošlog stoljeća. No tada smo imalo Jedinstvo, Brodarski institut, Prvomajsku, TEŽ, Pastor,  Končar, Jugorapid, Chromos, Elka, Badel… koji su u bjesomučnoj privatizaciji uglavnom uništeni, rasprodani te poslužili političarima za stvaranje tajkuna. Stoga proces okrupnjavanja i nacionaliziranja pojedinih segmenata industrijskih i gospodarskih sastavnica u našoj domovini može pasti samo na plodno tlo.

Pri tome nam ne bi trebao doći impuls u ovom slučaju iz Njemačke već smo sami trebali shvatiti logiku funkcioniranja državne ekonomije. To može biti i dobra prilika da se ujedno vrati i otuđena društvena imovina ali nažalost ne više i neka vrijednost.

Poruka će to biti i novopečenim tajkunima kako se ne kaže uzalud “oteto – prokleto” i ubuduće će samo svojim radom, znanjem i htijenjem moći napraviti iskorake u gospodarskim vodama. Taj je proces postepen, trnovit i težak ali jedino ispravan i moralno opravdan.

Biti će to i primjer svima, a osobito mladima koji se masovno sele u potrazi za pravednijim društvom, na koji se jedino način može postići uspjeh u životu. Država će im pri tome i nadalje biti na usluzi i od koristi ali ne kao do sada bankomat i sredstvo za brzo bogaćenje.

U tom kontekstu jačanja države i davanja prednosti ljudskim potrebama a ne pravima, neće više medijske stupce puniti raznorazni anarhisti i ekshibicionisti koji ju ne priznaju te koriste neke svoje vlastite dokumente i zakone.

Jer, iako je i danas većini građana potpuno jasno gdje je takvima i njima sličnima mjesto pod krinkom zaštite ljudskih prava, slobode i demokracije, svakodnevno se događaju neobjašnjivi gafovi.