Marica Žanetić Malenica
Obrušilo se vrijeme gadno
troši me nemilice
reljef tijela mi mijenja
brdašca nova po njemu stvara
pa prelazi na lice.
Rukom koja nikog ne štedi
kartograf vrijedni ucrtava
bore sve dublje, madeže, maće,
kosu mi snijegom posipa
zalud mi nada da sta’ će.
I dok sva mirišem na zimu
smijem se zrcalu, sebi u lice,
od znakovlja ovog izdajničkog
uzimam bez pogovora
tek bore smijalice.
*Uvrštena u Zbornik pjesama s XXVI. recitala suvremenog hrvatskog pjesništva „Senje i meteori 2018.“, Varaždin