Sven Adam Ewin
Kad ti umire netko drag,
A ti od tuge umireš s njim,
Iščupaj iz sjećanja nešto trivijalno,
Neki davno zaboravljen detalj,
Zbog kojega bi ga mogao
Iz dna duše mrziti.
Mada znaš da ne bi.
Zatim, taj davno zaboravljeni detalj posadi,
Poput pelcera geranijuma,
Pomno,
Usred svojega srca.
I još ga zalij
Sintetičkim otrovima
Visoke koncentracije,
Za bujni rast.
Ako se primi i potjera prve listiće (što je malo vjerojatno),
Posveti mu se svom svojom uplakanom dušom
I njeguj ga strasnije nego odlazećeg,
Onoga,
Do kojeg ti je toliko stalo,
Da umireš s njim.
Od tuge.
Možda ćeš tako preživjeti. Mada znaš
Da nećeš.
Subscribe
0 Comments