Lijepo je vidjeti internacionalne uspjehe naših Hrvatica i Hrvata, ali i ovakve doboko humane postupke spašavanja tuđih života u po život opasnim vremenima.
Iz drugih medija/objavljeno 17.02.2005… croatia.ch
prilog pripremio: Zvonimir Mitar
Prvi novinar “pravednik među narodima” – od svih hrvatskih, a pretpostavlja se i europskih novinara – proglašen je nedavno u Izraelu. riječ je o Pelješčaninu Rudimiru Rudolf Roter iz Potomja, rođen 7. ožujka 1897., umro 1959., i to za pomoć u ratu kolegi novinaru Abrahamu (Abu) Koenu i njegovoj obitelji.
Sudbina toga hrabrog novinara s Pelješca doista je zanimljiva.
Prije dvije-tri godine Dubrovčanin Petrović zamolio me da mu pošaljem podatke koje znamo o novinaru Roteru. Želja je bila ispunjena.
Ponovno je Petrović 26. prosinca 2004. telefonirao: “Dužan sam Vas prvoga obavijestiti da je izraelska državna ustanova Yad Vashem proglasila Rotera “pravednikom među narodima”.”
Zbunjeno rekoh: “Molim, tko zove i tko je “pravednik”?”
Slijedio je odgovor: “Petrović iz Dubrovnika! Sjećate li se Rotera?”
“On je “Pravednik”?” upitah, i tada postadoh svjestan da sam pridonio onome što je o Roteru i Abu Koenu istraživao Dubrovčanin Stipo Antičević (86).
Sutradan sam prolistao sve važnije dnevnike u Hrvatskoj, ali informaciju o tome objavila je jedino Slobodna Dalmacija (27. prosinca 2004.). Zar je među novinarima zavladala nekolegijalnost i neprofesionalnost, upitah se.
Rudimir Rudolf Roter bio je stolar u Potomju. Žudio je za znanjem. Jednom je u seoskoj prodavaonici, umotavajući čavle u novinski papir, pročitao o mogućnosti dopisnog obrazovanja. Za samo dvije godine završio je realnu gimnaziju u Splitu, a potom i Filozofski fakultet u Zagrebu.
Svladao je talijanski, djelomično i francuski jezik, te daktilografiju, posvetio se kulturnim pitanjima u novinarstvu, i bio od 15. studenoga 1928. stalno zaposlen u sarajevskom listu Večernja pošta, surađujući i u sarajevskom Jugoslavenskom listu te pišući iz Sarajeva u Tipografijinim listovima iz Zagreba. Dana 1. siječnja 1929. primljen je i u Novinarsko društvo.
Drugi svjetski rat zatekao ga je u Sarajevu. Odmah se sa svojom obitelji i obitelji kolege novinara Abrahama Koena preselio u rodno Potomje na Pelješcu, izlažući sebe i svoju obitelj, ali i sve Potomjane, smrtnoj opasnosti. Skrivao je kolegu Koena sve dok 1942., pod zapovjedništvom pukovnika Rocchija, zapovjednika poluotoka Pelješca, nisu učestala “čišćenja terena” (rastrellamenti), praćena ubojstvima, pljačkama, odvođenjima u koncentracijske logore i drugo. Koen je 1942. s obitelji napustio Pelješac, ali su dospjeli u logor na Rabu.
Nakon kapitulacije Italije, Abraham Koen našao se u Crikvenici, gdje ga je susreo Mahmud Konjhodžić, poznati partizanski novinar, koji je u svojim sjećanjima u zborniku “Vjesnik 1940. – 1960.” naveo da ga je sreo u društvu Vicka Maslova, jednoga od dužnosnika Hrvatskoga novinarskog društva, te da su se obojica spremala na put u Otočac da se jave u redakciju Vjesnika.
“Abo Koen”, naveo je Konjhodžić, “bio je već stariji čovjek, slabo pokretan… i određen je za tehničkog urednika Vjesnika… Zaklali su ga četnici u svibnju 1944. tijekom napada na našu bolnicu u selu Krečani u Lici, a Vicko Maslov je umro 1955. godine u Zagrebu.”
U zborniku sjećanja “Vjesnik 1940. -1990.” Karlo Nagy, rukovodilac Vjesnikove tiskare u Turjanskom, sjeća se da je u tiskari radio i Abo Koen sa ženom i malom kćeri, da je hodao teško (sa štapom) i da su ga čuvali.
Elvira Koen, prva Vjesnikova fotoreporterka, u istom se zborniku sjeća svojih dana u Dubrovniku u privatnoj fotografskoj radnji “Jadran”, pa interniranja 1942. u logor na Rabu i ostaloga iz partizana.
Zdenko Has, sjećajući se, među ostalim, kako su se s tiskarom probijali kroz neprijateljske položaje prema Korenici, naveo je da su “u Krečanama četnici u bolnici zaklali starog novinara Abu Koena, koji je radio kao korektor u štampariji”.
Rudimir Rudolf Roter preživio je rat i od 2. siječnja 1949. radio kao urednik Kulturne rubrike Radio-Dubrovnika. Napisao je dvije brošurice. Radio je i u Crvenom križu i u Turističkom savezu te na Ljetnim dubrovačkim igrama.
Njegova mlađa kći Jasenka Roter-Petrović poznata je svjetska pijanistica (danas živi u Dubrovniku), a starija Zrinka živi u Kanadi.
Roterovu ulogu u zaštiti kolege Koena i njegove obitelji potvrdila je Yad Vashemu i Koenova kći Mira Šolić (66), koja danas živi u Beogradu.
Tako je, eto, jedan hrvatski novinar proglašen za “pravednika među narodima”, ali među njegovim kolegama novinarima u Hrvatskoj, osim u Slobodnoj Dalmaciji, nije dobio ni retka (u novinama) i ni riječi (na radiju i televiziji). Doista nekolegijalno i neprofesionalno!
Josip Grbelja, Vjesnik, Stajališta
Autor je doktor znanosti, publicist iz Zagreba.
PS:
Prema podacima ustanove Yad Vashem za siječanj 2005., od ukupno 20’757 “pravednika među narodima”, njih 103 su iz Hrvatske.
Najviše ih je iz Poljske (5’874), a slijede Nizozemska (4’639), Francuska (2’500), Ukraina (2’079), Belgija (1’402), Mađarska (658), Litva (555)… Švicarska ima 33 “pravednika među narodima”.
Objavljujemo daljnjih devedest i tri imena građana Hrvatske koje je izraelska državna ustanova Yad Vashem proglasila “pravednicima među narodima”, a to časno priznanje su dobili, jer su za vrijeme drugog svjetskog rata, kada je to bilo po život opasno, spašavali Židove od deportacija i sigurne smrti, a time ugrožavali i svoje i živote svojih obitelji.
Lista nije potpuna, jer nam nisu poznata imena 9 osoba koje su to priznanje dobile poslije 2002. godine. A osim toga, puno ih je koji su zaslužili to priznanje, ali ga nisu tražili ili su ga odbili, jer su svoj čin smatrali svojom moralnom i kršćanskom obavezom.
Hrvatski “pravednici među narodima”:
ˇ Bartulović Olga i Dragica, Split
ˇ Bauer Čedomir i Branko, Zagreb
ˇ Bedrica Mate,
ˇ Benčević Antun i Mira,
ˇ Beritić Zina-Gertruda i Tihomil, Zagreb
ˇ Buterin Matej, Zadar
ˇ Božić Marko,
ˇ Car Marija i Karel,
ˇ Carnelutti Alfred, Vera i Mario, Zagreb
ˇ Ratimir Deletis,
ˇ Dolinar Žarko i Boris,
ˇ Eberhard Josip i Rozika,
ˇ Ercegović Miho i Velimir, Zagreb
ˇ Filipović Krista i Marijan (spisatelj, autor popularnih “Bobi i Rudi”), Zagreb
ˇ Fuchs Ruža,
ˇ Griner Franjo i Lidija,
ˇ Guina Marija, Makarska
ˇ Horvat Pavao, prvi hrvatski pravednik – 1965 (rođen u Karlovcu)
ˇ Janković Stjepan, svećenik u selu Lukač, kraj Čakovca
ˇ Jesih Dragutin, svećenik
ˇ Jurić Andrija i Nikola, Pelješac
ˇ Jurin Cecilija i Karitas,
ˇ Kirec Miroslav,
ˇ Kraljević Ada i Ivo,
ˇ Krtić Franjo,
ˇ Kudlik Bela i Katarina,
ˇ Malčić Juca,
ˇ Milharčić-Vlahović Lujza,
ˇ Obradović Olga i Ida,
ˇ Oštrić Anka, Zagreb
ˇ Poklepović Andrija,
ˇ Praschek Bronislawa i Wladislaw,
ˇ Radonić Antica i Jakov,
ˇ Roussal Vera,
ˇ Saračević Elza, Feris, Sead (novinar, Zagreb) i Emira,
ˇ Silobrčić Mihovil,
ˇ Sopianac Franjo, Lela
ˇ Štefan Lujo, Štefan Ljubica
ˇ Taborski Emanuel i Mandica,
ˇ Till Adam,
ˇ Ujevic Mate, leksikograf, Hrvatska enciklopedija 1938-1945,
ˇ Vranetić Ivan, Zagreb,
ˇ Žagar Ljuba (Ljubica),
ˇ Ivan Breskvar,
ˇ prof.dr Ante Vuletić,
ˇ Iva i Tomo Kumrić,
ˇ Vid Andrija Milošević,
ˇ Ante Milošević,
ˇ Franjo Krtić,
ˇ dr. Boris Roić,
ˇ Ivan Antunac,
ˇ Milica i Franjo Hocenski (posthumno),
ˇ Ankica Lončar (posthumno) I njezin sin Darko Lončar,
ˇ Josip Pribilović,
ˇ ing. Jakša Kalogjera,
ˇ dr. Ante Fulgosi,
ˇ obitelj Kapetanović,
ˇ Agata Djerek (posthumno),
ˇ Nevenka Borić (posthumno),
ˇ Ante Kalogjera (posthumno),
ˇ Pera i Stanko Šiljeg (posthumno),
ˇ Hedviga i Vinko Kovačić (posthumno),
ˇ obitelj Kovačević (posthumno).