tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ -Pa nećeš valjda tako bolesna ići pjevati? Čudio se suprug na Uskrsni ponedjeljak.
-Naravno, hoću, pa ne bih to propustila ni da sam bolesnija, odgovaram i spremam se put crkve svetog Bonifacija gdje zbor u kojemu pjevam, inače prati nedjeljna misna slavlja. Bio je to peti uzastopni dan pjevanja.
Pjevalo se na Veliki četvrtak u crkvi svetog Sebastiana a onda Veliki petak, Vazmeno bdijenje na Veliku subotu, pa mise na Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, sve to u crkvi svetog Bonifacija.
Da se razu
mijemo, nedjeljna misna slavlja na hrvatskom jeziku održavaju se u tri crkve. I svugdje se organizirano pjeva. Pjevanjem na Spandau ravna Suzana Smolković, zbor na Weddingu vodi Helena Mamić. A ovaj, u kojemu ja pjevam više od dvije decenije i koji je prije pjevao u središtu misije na Stresemannstrasse, vodi Matija Ćosić a orgulje svira Ana Draganović.
Zadivljujuće je kako su ove mlade osobe posljednjih godina popularizirale i disciplinirale pjevanje, pa zbor redovito vježba, ima i nove članove i jako lijepo zvuči a još se bolje pjevač u njemu osjeća.
Točnije, u njemu su neki od prvih generacija gastarbajtera, potom i generacije rođene u Berlinu, pa oni pristigli s ratom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kojoj grupi i sama pripadam, te na koncu i nove generacije koje tek što su stigle u Berlin.
Jasno, onaj tko se i prije bavio glazbom i pjevanjem, po dolasku u novu sredinu, nakon smirenih prvotnih egzistencijalnih briga, nastoji zadovoljiti i svoje duhovne potrebe.
A kad pronađu put do zbora i zbornog pjevanja, budu srdačno primljeni.
Eto tako, dok u sve dane pred Uskrs i na sami Uskrs traje molitva, pa obredi četvrtka, petka, blagoslov jela na Bdijenju, na korama, među pjevačima, uvijek je napeto.
Na Veliki petak se smjenjuju uloge dok se čita i pjeva Muka po Ivanu. mijenjaju se note, tekstovi, solisti: Matija, Ana, Tihana, Jagoda, Lili, Boro, Petar, Marko, Mijo, Sandra, Marija, Sonja… Pa i za orguljama: Ana (Draganović) i Ana (Begić).
Voditeljica zbora Matija Ćosić, uisti
nu je dala sve od sebe da se kroz glazbu i pjesmu i ovoga Uskrsa čuje i osjeti teška muka Isusova, kao i veličina njegova uskrsnuća.
To zajedništvo koje zbor kroz pjesmu, doživi, pravi je dar kojeg treba uvijek iznova njegovati i čuvati. Ne kaže se uzalud: tko pjeva dvostruko moli.
Zbor koji pjeva u crkvi na Mehringdammu sprema se, poput i drugih glazbenih sekcija HKM Berlin, za skoro svečano obilježavanje 50. obljetnice Misije, 18. i 19. svibnja. Pa, sretno!