I MI SMO JEDNI OD VAS

Iz naše arhive      ……….    objavljeno 17. ožujka 2010. godine
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak

Ja  i nisam neki naročiti ljubitelj jazza. Vuče me srce više drugim glazbenim pravcima, klasici, duhovnoj glazbi, šansonama, romansama… Barem sam tako mislila!
Jedne od prethodnim srijeda definitivno se predomislih nakon što me naš orguljaš Ante Bagarić, navede da u berlinskom „B-flat“ jazz klubu poslušamo basista  Robina Draganića.
–To je netko naš, slušao sam nedavno, izvrsno svira. A ja znam da ti rado pišem o našim talentima …veli mi Ante. Pa mi zajedno, put pod noge. Nismo ih ni u Klubu odmorili. Prestajali naime, cijelo vrijeme. Takva je bila gužva.
Teško do mjesta i za stajanje a kamoli za sjedenje. Ponese me jazz, glazba uživo sasvim je nešto drugo, doživljaj potpun. „Plaču“ žice gitare, glas pjevačice nevjerojatno sugestivan a basist povlači cijeli orkestar u zajednički glazbeni, osjećajni svijet.<
To je naš Robin Draganić, pravog imena Srđan dobijenog prema  nazivu brda iznad Dubrovnika. Jazz zvijezda. Sa šest godina je,  nakon rodnog Zagreba, s roditeljima već krenuo put Kanade, pa poslije Kine, Rusije…svijeta.
Skrasio se u Berlinu prije dvadeset  godina. I „drma“ ovdašnjom jazz scenom. Barem tako tvrde dobri poznavatelji jazza. –Ah, ovo je prvi puta u posljednjih 10-15 godina da me potražio netko od naših ljudi …veli Draganić, pa spremno, vidno obradovan i dirnut, izabire  konverzaciju na hrvatskom jeziku kojega nije govorio godinama i godinama.
Lete riječi, sjećanja, sapliću se, miješaju …pa recite na njemačkom ako vam je lakše, prekidam ga svako malo…no Draganić ne odustaje od hrvatskog jezika u želji da pokaže  kako pripada i tom našem svijetu. Za trajanja svirke, posebni osjećaji. Nije mi to prvi puta da, među rijetkima ili i jedina od Hrvata, pratim po kojeg našeg umjetnika za scenskog ili kojeg drugog nastupa u Berlinu. Predivni osjećaji koji ispunjavaju. Slično je kad Jagoda Marinić čita na njemačkom jeziku svoje  predivne romane, kad s  Maricom Bodrožić razgovaram o njenom stvaralaštvu u Njemačkoj a hrvatski jezik joj topal i izražajan, kad  Ruža Kanitz sa mnom razgovara na oba jezika istovremeno… jer nam podjednako teško  idu oba …i pripovijeda o svojim sjećanjima na dane provedene u Liki zabilježene i u njenim njemačkim knjigama, kad Evelin Novak „dobaci“ s bine  topli osmjeh  prema redu gdje sjedim, nakon izvrsne premijere u Staatsoper …
Mene eto u tim trenucima ispune jedinstveni  osjećaji zadovoljstva i ponosa. S tim ljudima podijelim često komadić tog našeg svijeta, jezika, doma, porijekla, sjećanja, djetinjstva, bliskosti i  radosti uspjeha, pripadnosti, zajedništva.
Vrijeme prolazi. Spoznajem sve više …ima  zanimljivih /i naših/ljudi i van udruga, društava,  na raznim stranama. I Hrvata i Nijemaca. Sve se više upoznajemo. Pa doživljaji postaju dvosmjerni, upoznavanje obostrano, užitak nemjerljiv, korist višestrana.   Primjerice …za nedavne posjete njemačkom orkestru Wellebit 1902 koji nosi hrvatsko ime, boje naše zastave na notnim bilježnicama i pjeva naše pjesme. Kakav doživljaj! Pozvali po prvi puta na otvorenu probu. Pa se i dio našeg crkvenog zbora uputio do njih. I župnik fra Petar Čirko zajedno s pjevačima.
Redaju se nizovi hrvatskih napjeva, govori se hrvatski i njemački, pjeva zajedno i Marijana i Na te mislim, Lijepa naša i Oj ti Vilo Velebita. Pa i njemačka pjesma čiji stihovi glase:  –Domovina, ovdje je domovina, tako se lijepo osjećam među vama! Stvarno, tako lijepo! Pomiješali se svjetovi. Uživam u tom bogatstvu. Zbrajam  doživljaje s kraja prošloga tjedna. Vrhunac  bijaše pobjeda futsal ekipe naše Croatije i izjava Bernda Schulza, predsjednika Nogometnog saveza Berlina:- Vi reprezentirate Berlin i sjeveroistočnu Njemačku i niste samo Hrvati, već ste i jedni od nas!
Dok se bavim ovim pozitivnim zbrajanjem, stiže sms poruka iz Sarajeva od naše studentice: -Pomoć! Što je to JMBG, traže da to upišem na prijavi! Kažem kćerki da ima dva jedinstvena matična broja, jer pripada dvjema državama. A ova u koju se zaputila eto želi znati čija je ona. Svi zbunjeni. Kćerka rođena u Bosni i Hercegovini, putovnica joj hrvatska, prijava boravka njemačka. Pa daj ti budi pametan!
Budemo li se svađali, čija su nam djeca …izgubit ćemo ih. A ona jednostavno …i mi sve više …pripadaju u više svjetova. Poput Srđana alias Robina, Evelin, Marice ili Jagode … jednog će dana, zasjati im oči zadovoljnim sjajem kod  susreta i spoznaje kako raznim ljudima i bogatim kulturama pripadaju, kako divni im svjetovi vrata otvaraju. Ima pravo Bernd Schulz. I vi ste jedni od nas! I mi smo jedni od vas!