Dragica Šimić
San je oseka
Povlači se preda mnom
Ovaj put ne nudeći mi zvijezde.
Ni utjehu neba.
Misli su plima u mojim sklopljenim očima
Kojom plutaju dva izgubljena broda.
Dokle ćeš me buditi
Prodornim zvukom sirene
Usidren na daalekim obalama?
Zar ne vidiš
Da su svjetionici odavno pogašeni u nama
A moja slomljena jedra
Nadlijeću samo zalutali galebovi?
San je oseka
Nasukah se na hridi
Tražeći te kroz vremena
Kada je ljubav još znala voljeti.
Iz netom tiskane zbirke „Šapat kroz vrijeme“