Dragica Šimić
Majko mila, Božić se bliži.
U spremanju svečanom misli mi se roje.
U svojim rukama vidim tvoje ruke,
U glasu svome čujem riječi tvoje.
Dugo si spremala da Božić može doći.
U jutru nas je čekala svečana roba.
Toplinom ja zračila vezom bijelim
I hladnim injem prošarana soba.
I dok je nas snene pokrivala badnja noć zlatna
Ti si još dugo peglala damastni stoljnjak
I šlingane firange od tvrdog bijelog platna.
Na počinak si odlazila zadnja
A na božićno jutro prva pozdravila zoru bijelu
Čekajući čestitare s punim stolom
Dok se pjesma njihova orila po selu.
Na absatzu šareni kolači i torta
Stol je svečan, noć badnja blagodatna.
U ovoj noći sjećam se tvog truda.
Umorna je majko, tvoja ruka zlatna.